Topics

31

Intervju / Žene su snažan potencijal za pozitivne promjene

« on: December 08, 2012, 03:43:52 pm »

PROF. SABINA ĆUDIĆ, POLITOLOGINJA I PUBLICISTKINJA

Nikada nisam istinski napustila Sarajevo, tako da nikada nisam mogla ni razviti iluzije o njemu. Sigurna sam da je svima koji žive u ovom gradu, posebno nama koji su u ovom gradu živjeli u toku opsade, nemoguće u jednom paragrafu opisati konfliktan odnos koji gajimo prema Sarajevu, kaže prof. Ćudić

Sarajka Sabina Ćudić je profesorica političkih nauka i međunarodnih odnosa na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology. U rodnom gradu završila je Drugu gimnaziju, a nakon godine srednje škole u Idahou, studij nastavlja u SAD-u i Velikoj Britaniji.
Diplomirala je političke nauke i međunarodne odnose, magistrirala ljudska prava i demokratiju u jugoistočnoj Evropi na Bolonjskom univerzitetu, a danas radi doktorat na Univerzitetu u Hamburgu. Sabina Ćudić je bila najbolja debatantica na svijetu u Karl Popperovom debatnom formatu, članica američkog državnog debatnog tima, najbolja govornica na međunarodnim debatnim takmičenjima…

Dugo radite kao profesor na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology, nakon što ste svoje obrazovanje sticali na prestižnim američkim i britanskim univerzitetima, a trenutno radite i doktorat na jednom njemačkom univerzitetu?

– Na Univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology sam od 2005. godine, gotovo od samog povratka iz SAD-a. Učestvovala sam u razvoju programa odsjeka Političkih nauka i Međunarodnih odnosa, u suradnji sa našim partnerom University of Buckingham u Velikoj Britaniji, a nakon toga postala i predavačica na ovom odsjeku. U Americi sam studirala na sveobuhvatnoj debatnoj stipendiji koja me je ugovorno obavezivala na svakodnevni istraživački rad, učešće u izuzetno intenzivnim debatnim takmičenjima, kao i na držanje predavanja iz debate, tako da se trudim i u naše amfiteatre unijeti entuzijazam za kritičkim i logičkim istraživanjem. Nažalost, obrazovni sistem u BiH nerijetko suzbija radoznalost, kreativnost i slobodu izražavanja, neslaganja i dovođenje u pitanje tradicionalnih autoriteta, pa stoga svojim radom i angažmanom želim učestvovati i u kreiranju zdravije akademske sredine.

Kompleksno pitanje

Jednom ste rekli da ste otišli vani na studije kako biste se vratili u rodno Sarajevo. Koliko je ovaj grad danas onakav kakvog ste zamišljali dok ste bili vani?

– Nikada nisam istinski napustila Sarajevo, tako da nikada nisam mogla ni razviti iluzije o njemu. Sigurna sam da je svima koji žive u ovom gradu, posebno nama koji su u ovom gradu živjeli u toku opsade, nemoguće u jednom paragrafu opisati konfliktan odnos koji gajimo prema Sarajevu. Radi se o preplitanju osjećaja privrženosti, očekivanja, svakodnevnog trijumfa nade nad iskustvom, poznatih lica i ulica, odgovornosti, ali i razočarenja. Naravno, povrijediti i razočarati nas mogu samo ljudi i gradovi od kojih puno očekujemo.

S obzirom na situaciju kakva vlada u našoj zemlji, mogu li žene biti aktivnije i mnogo toga promijeniti, bar malo nabolje u ovoj državi?

– To je jako teško i kompleksno pitanje. Kako država pruža sve manje i manje usluga građanima, od obrazovanja i zdravstvene zaštite, brige o starijim i iznemoglim, brige o osobama sa invaliditetima i posebnim potrebama, sve više tih obaveza se prenosi na žene. Tako da za mnoge žene u BiH društveni angažman predstavlja luksuz koji one si ne mogu priuštiti. Licemjerno je od žene koja provodi dan brinući se o oboljeloj majci ili djetetu, bez bilo kakve pomoći od strane države, očekivati da se politički ili društveno angažuje. Njeni problemi su egzistencijalne prirode i ona se ne može ili nema vremena poistovjetiti sa problematikom, na primjer, zaštite okoliša. Naravno, veliki broj muškaraca se također nalazi u ovakvoj ili sličnoj situaciji. Dakle moramo raditi na obezbjeđenju jednakih prava za sve, direktno kroz zakonsku regulativu. Istovremeno sam uvjerena da su žene u BiH poput lava koji spava – tihi, ali veliki i snažni potencijal za pozitivne promjene.

Šta Vam je donijela u životu vaša nekadašnja titula kao najbolja svjetska debatantica?

– Glavobolju. Beskompromisno insistiranje na logici, (ne)zdrav hobi pobijanja vlastitih argumenata. Samopouzdanje, staloženost i mogućnost da se poistovjetim sa protivnicima. Česta očekivanja sugovornika da se silno želim i volim raspravljati, što nije neminovno slučaj. Veliki broj pehara, diploma i priznanja koji stoje u maminom i tatinom podrumu.

Zaljubljenik fotografije

Zaljubljenik ste fotografije, uživate u tom hobiju, odakle ideja, šta Vas je potaklo pa se prihvatite fotoaparata i bilježite dešavanja u vašem okruženju, a otvorili ste i fotoblog?

– Iako sam prvi fotoaparat dobila na poklon prije svega tri godine, sada mi je nejasno kako sam ranije mogla bez njega. Slažem se sa Susan Sontag koja je napisala da je fotografisanje zapravo učestvovanje u smrtnosti i ranjivosti druge osobe ili stvari. Kao takvo nosi određenu odgovornost. Također, mislim da se radi o želji da se ponekad fizički i psihički sakrijemo iza fotoaparata. Moj blog, koji predstavlja dnevnik u slikama, sam pokrenula kako bih moj rad mogla na diskretan način podijeliti sa ljudima kojima bi se mogao dopasti ili im nešto značiti. Blog je gotovo u potpunosti neopterećen tekstom, i trenutno bilježi više od 20.000 posjeta mjesečno, što je za mene, moram priznati, i dalje neobjašnjivo. Trenutno pripremam izložbu fotografija koja se bavi porodičnim ratnim pismima, te je i svojevrsna posveta mojoj majci i mojim nenama čija pisma su predmet fotografija.

Pobornik ste očuvanja tradicionalnih zanata. Prije izvjesnog vremena osnovali ste i Studio Kolektiva koji čini grupa kreativaca. Bavite se i dizajnom. Dizajnirali ste torbu "Zuko” koja je ubrzo postala apsolutni hit, od kada je sve to počelo i šta Vas je potaklo da se okrenete bosanskohercegovačkoj tradiciji?

– Moj angažman je potaknut strašću za dizajnom i kvalitetom, ali i realnim strahom da će Baščaršija, nekadašnji evropski zanatski centar, zbog nedostatka vizije i podsticaja grada – nestati. Bila mi je potrebna torba u koju može stati čitav moj dan, od knjiga i foto aparata do povrća i laptopa. Torba je inspirisana Zukom Džumhurom, njegovim nenametljivim stilom i pristupom putovanjima, stoga i ime. U budućnosti će Studio služiti i kao spona između mladih dizajnera i dizajnerica i zanatlija, te na taj način podsticati inovacije i održivost zanatske proizvodnje u Sarajevu. Trenutno sa suosnivačicom Studija, Merisom Ćudić radim na novoj kolekciji, koja uključuje i rad sa srebrom. Ponosna sam na suradnju sa zanatlijama, i zahvalna na njihovom strpljenju u radu sa mnom, jer sam tvrdoglava i zahtjevna.

Obišli ste i proputovali mnoge zemlje, da li je neka od njih na Vas ostavila poseban dojam, da li biste se u neku od njih vratili?

– Rado bih se vratila u Stockholm, Istanbul, i Asmaru u Eritreji. Iako sam boravila u većini američkih država, ruralni dijelovi središnje Amerike, posebno Texasa, me i dalje privlače, dok su Tokyo i Buenos Aires još uvijek neostvarene želje. Od velikih američkih gradova Los Angeles je nepravedno podcijenjen i rado bih ga iznova posjećivala. U 2013. također želim posjetiti dijelove BiH u kojima nisam boravila, kao, na primjer, određeni dijelovi Zapadne Hercegovine.

Najveći luksuz

Mnogo je obaveza u vašem svakodnevnom životu, koliko vremena odvojite za sebe, svoje najbliže, svoje prijatelje...?

– Jako malo vremena odvajam za sebe, i čekam 2013. kako bih odlazak na odmor ponovo stavila na listu neostvarenih novogodišnjih rezolucija. Moj najveći luksuz je svakodnevni kontakt sa prijateljima i dvojicom bratića, kao i naravno dragocjeni trenuci sa Albanom Ukajem. Maštam o seoskom odmoru koji bi povezao i uključio sviju njih.

Kako reagujete na uspjehe odnosno neuspjehe... ako ih je bilo...?

Glasan pobjednik i dostojanstven gubitnik. Ponekad i obratno.

http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/intervju/zene-su-snazan-potencijal-za-pozitivne-promjene

32

Dešavanja / Predstavljena Sigurna mreža BiH

« on: December 08, 2012, 02:18:31 pm »

Udruženje "Žene sa Une"iz Bihaća i Fondacija lokalne demokratije iz Sarajeva predstavili su danas u Bihaću rad Sigurne mreže. Prezentaciji su prisustvovali predstavnici institucija i udruženja, koji na području Unsko-sanskog kantona rade u oblasti socijalne zaštite i obrazovanja.

http://www.zenesaune.org/clanak/prikazi/Predstavljena-Sigurna-mreza-BiH/56

33

Intervju / Feminizam ima jako dobar smisao za humor

« on: December 05, 2012, 03:13:50 pm »

Često se kaže kako feministkinje nemaju smisao za humor!
Tko god je započeo glasinu očito nije vidio nastup Emily Heller. Dolazi iz San Francisca, a sada Emily svoj specifičan stil humora širi i na Istočnu obalu. Kao komičarka za emisiju W. Kaman Bella na FX-u, pridružila se redovima pisaca Totally Biased, Hari Kondabolu and Janine Brito kao dio tzv. Feministing Five kolektiva. Nastupala je u trećoj sezoni John Oliverovog stand up showa na Comedy Centralu i prozvana je jednim od komičara Comedy Centrala koje treba pogledati na komičarskom festivalu u New Yorku. Proglašena je jednom od "7 najduhovitijih ljudi u gradu". Ujedno ima i novu seriju  gdje glumi čitačicu tarot karata. Očito, Emily Heller dokazuju kako feminizam ima jako dobar smisao za humor.
Da budemo jasni, u Emilyinoj komediji može uživati svatko. Šaljenje na račun slobode vikanja odvratnosti kada su Giantsi osvojili Word Series, obavljanja ultrazvuka maternice, bez trudnoće, čekajući svoje posvojeno dijete i idiotizma ljudi koji misle da su svi koji žive u San Franciscu gay bi natjerali svakoga u smijeh na sav glas. Ono što zapravo čini Emily sjajnom je njeno identificiranje kao feministikinje za vrijeme nastupa i zbijanje šala na taj račun. Priznaje stereotipe, satirizirajući njihovu apsurdnost. Ona čini feminističku teoriju bezbrižnom i šali se oko korištenja feminizma kao izgovora kako bi  bila "lijena i odvratna" u svom izgledu.
A sad, bez daljnjeg odgađanja, Feministing five, s Emily Heller.

Anna Sterling: Jeste li oduvijek bili smiješni?
Emily Heller: Mislim da jesam. Uvijek sam imala problema s držanjem jezika za zubima, što se, čini mi se, profesionalno jako isplatilo. Ili čini svaku drugu profesiju nemogućom. Proglasili su me najsmješnijom osobom u 8 razredu, ali pošto sam za to vodila kampanju, mislim da se to i ne računa.

Anna Sterling: Kao što ste spomenuli u vašem nastupu imamo malih problema s regrutacijom. Kako možemo napraviti feminizam smješnijim i privlačnijim masovnoj publici?
Emily Heller: Jako je teško, zar ne? Mislim da je najveći PR problem feminizma to što ljudi zapravo ne znaju što je feminizam. Ne shvaćaju kako feminizam označava "ljude koji vjeruju u jednakost". Oni misle da on predstavlja "radikalne kastracijske neduhovite kuje koje ne žele da se itko zabavlja". I misle "U redu, ja se ne slažem s tim ljudima, dakle ja sigurno nisam feministkinja". Mislim smo i mi krive za tu percepciju.
Mislim da postoje brojni načini brisanja stigmi s F-riječi. Kao i s većinom socijalnih problema, niti jedna strategija nije glavna. Važno je da ljudi rade na tom problemu iz raznih perspektiva.  Dakle, važno je imati ljute ljude koji će vikati i secirati našu kulturu, ali mislim kako trebamo ljude koji su zabavni, prijateljski, etički, nježni i strpljivi s ljudima koji ne vide svoj vlastite povlastice. Trebamo pokazati priglupim kicošima kako smo im i mi prijatelji. Inače nemaju nikakav poticaj za rad s nama. Komedija se jako slaže s tim, jer ako se smijete mojim šalama, nećete razmišljati ni minute o tome kakva sam ja kuja.

Anna Sterling: Vaši stand up nastupi o feminizmu su urnebesni.  Kakvu reakciju inače izazovete od članova publike?
Emily Heller: Hvala Vam puno! Što je stvarno sjajno, temeljeno na povratnoj informaciji koju sam dobila, mislim kako su te šale smiješne feministkinjama, ali i onima koje se time ne smatraju. Nije stvar u tome da sam "ja feministkinja pa bi i ti trebala/o biti". Stvar je u tome "ja sam  feministkinja i evo što je to za mene". Dakle svi mogu uživati, i nadam se da ljudi odlaze s osjećajem kako su vidjeli drugačiji način kako biti feministkinja ili feminist. Mnoge žene mi se zahvaljuju, što je čudno. Čula sam od publike kako su šale potaknule diskusije o feminizmu na putu kući.
Prema riječima mojih prijatelja, jednostavno identificiranje kao feministkinje na pozornici me učinilo izvorom informacija za muškarce koji zanima mišljenje feministkinja. Provodim puno vremena sa stvarno odličnim, duhovitim, talentiranim i ljubaznim frajerima koji ujedno misle kako seksizam nije problem u našoj državi! Prijatelji smo, pričamo o tome, ali zato što znaju moje stajalište, ispituju me i mislim da je to korisno za oboje. Taj razgovor inače ne bi vodili.

Anna Steriling: Koja je razlika između mišljenja da si duhovit i stvarne duhovitosti? Neki savjeti za one koji se teže  baviti komedijom, a neodlučni su?
Emily Heller: Saznati ćeš samo ako probaš. Ima puno neduhovitih ljudi koji se bave komedijom i nitko ne misli da su oni u toj grupi. Samo moraš probati i naporno raditi. Znaj da treba dugo vremena kako bi se postalo stvarno dobro. Također, malo upozorenje: čuti ćeš puno uvredljivije šale na večerima otvorenih mikrofona nego na bilo kojoj drugoj profesionalnoj pozornici. Nemoj dopustiti da te to odvrati, ali nemoj ni preuveličavati. Samo budite svoje i pronaći ćete svoje mjesto i saveznike.

Anna Sterling: A sada najdraže komičarsko pitanje. Koji su Vaši najdraži komičari? Koja komičarka ostvaruje napredak u industriji?
Emily Heller: Ima mnogo komičara koji mi se zbilja sviđaju. Ja sam sigurno, kao prvo, obožavatelj. Nikad se nisam toliko smijala kao kad sam bila na svom prvom komičarskom nastupu, a to je bio nastup pokojnog Mitcha Hedberga. Maria Bamford je svima favorit zbog očitih razloga. Kada gledam nastup Johna Mulaneya, Hannibala Buressa, Chelseau Peretti, Kylea  Kinanea, Rona Funchesa, Beth Stelling ili Moshe Kashera želim odustati jer oni sve učine tako jednostavnim. Maria Bamford, Jen Kirkman, Kristen Schaal, Aparna Nancherla i Janine Brito svi rade posao koji je hrabar, inovativan i uzbudljiv za pogledati.
Mislim da je Parks & Recreation najduhovitija, i najviše feministička emisija trenutno na televiziji stoga me njezina relativna nepopularnost zbunjuje. Roseanne posramljuje dosta sadašnjeg televizijskog sadržaja s kul radikalnim stvarima s kojima se uspiju izvući (pogledajte epizodu u kojoj Darlene dobije menstruaciju ako želite vidjeti kako spokazati spolnu binarnost na nacionalnoj televiziji na široko privlačan način). Isto je sa Zlatnim djevojkama. Film Djeveruše je odličan, ali zbilja mi se svidio i film Whip it kada je izašao. Zbog njega sam željela postati vatrena tinejdžerka i ljubiti dečke, preseliti se u Austin i postati sudionicom rolerske lige.

Anna Sterling: Tko je Vaša heroina u stvarnom životu?
Emily Heller: Ona će misliti da sam superjadna zbog ovoga što ću reći, ali moja najbolja prijateljica je moja heroina u stvarnom životu. Potpora je ljudima kada postane užasno. Jedno ljeto smo živjele skupa, te me je probudila usred noći jer je čula napad na ženu na drugoj strani ograde od naše kuće u čudnom napuštenom parku. Nismo mogle vidjeti što se događa, ali smo čuli njezine pozive u pomoć. Svi naši susjedi su samo vikali da zašuti, ali Alice je bila jedina osoba koja je vikala muškarcu da prestane jer ćemo inače zvati policiju, što smo na kraju i napravile. Ona je jedina od ljudi koje poznajem koja će a) učiniti nešto takvo i b) koja to čini često i c) ne traži nikakve zasluge za to. Moj instinkt je tada bio da se vratim spavati i nadati se da će netko drugi nešto poduzeti. O toj noći stalno razmišljam. Zbog nje se borim protiv tog instinkta. Trenutno radi za Planned Parenthood i totalno rastura. E da, ona je i jedna od najduhovitijih osoba koje znam.

Anna Sterling: Inače, nevjerojatni ste. Gdje Vas možemo vidjeti?
Emily Heller: Zbilja bih voljela kada biste poslušali  Baby Geniuses  koji vodim s urnebesnom i talentiranom ilustratoricom Lisom Hanawalt. Na iTunesima je. Nastupam uživo u New Yorku skoro svaku večer u tjednu, uključujući utorke u Sidewalk Cafeu i srijede na UCBeast. Također sam na Twitteru, više nego što bih trebala, @MrEmilyHeller.

Prevela i prilagodila: Ana-Marija Špehar

34

Dešavanja / Medijsko izvještavanje o EU-gdje završava objektivnost,a počinju političke igre?

« on: December 05, 2012, 02:27:43 pm »

Udruga za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda CENZURA PLUS u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom i partnerima na projektu ''Informiraj se i odluči!'' organiziraju radionicu za novinare i novinarke:

http://www.h-alter.org/vijesti/trg-burze/burza-ideja/medijsko-izvjestavanje-o-eu-gdje-zavrsava-objektivnost-a-pocinju-politicke-igre

35

Dešavanja / Održane dvije radionice: “Razumjevanje rodne ravnopravnosti na USK”

« on: December 05, 2012, 02:18:27 pm »

U okviru projekta “Razumjevanje rodne ravnopravnosti na USK” nevladina organizacija “Glas žene”, održala je dvije radionice u MZ Vrtoče općina Bos. Petrovac i MZ Gnjilavac općina Cazin, o polažaju žena i stanju rodne ravnopravnosti u ovim mjesnim zajednicama. U uvodu na radionici učesnice su se upoznale sa razlikom između spola i roda, njihovim ulogama i sterotipima, te sa ličnom i društvenom diskriminacijom koju žene doživljavaju u raznim oblastima života.

http://www.krupljani.ba/vijesti-iz-usk/58-vijesti/36434-odrane-dvije-radionice-razumjevanje-rodne-ravnopravnosti-na-usk

36

Intervju / Ženama u politici potrebno je ukazati povjerenje

« on: December 04, 2012, 02:55:08 pm »

Žene su i dalje upadljiva manjina u političkom i javnom životu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
Podaci za Republiku Srpsku potvrđuju disproporciju muškaraca i žena u političkom životu, tako da u Narodnoj skupštini RS imamo 19 žena i 64 muškarca, u izvršnoj vlasti u Vladi RS na ministarskim mjestima imamo 5 žena i 11 muškaraca. U lokalnim organima vlasti, prema podacima sa izbora iz 2008. godine, kada su u pitanju načelnici/načelnice, taj odnos je bio 4,84% žena i 95, 16% muškaraca, a odbornici/odbornice su u odnosu 15,82 žena i 84,18 muškaraca.

Zbog čega je naše društvo još uvijek u tradicionalnim obrascima? Kako promijeniti mišljenje da je politika isključivo posao za muškarce? U čemu žene u političkom djelovanju mogu biti bolje od muškaraca? O svemu tome, ali i o drugim temama, za portal BUKA, razgovarali smo sa Dijanom Tepšić, portparolkom Gender centra - Centra za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske, koja je magistrirala na postdiplomskim Gender/Rodnim studijama Univerziteta u Sarajevu.

U BiH, politička zastupljenost žena na opštinskom nivou niža je nego na entitetskom i državnom. Na lokalnim izborima 2008. Godine, izabrano je samo 15 odsto žena u opštinska vijeća, odnosno skupštine opština. Zbog čega se žene u tako malom broju kandiduju na izborima?

Ravnopravno učešće žena i muškaraca u političkom i javnom životu je jedan od uslova demokratije. Međutim, žene su i dalje upadljiva manjina u političkom i javnom životu u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Ženama je formalno-pravno osigurana ravnopravnost i mogućnost da biraju i budu birane bez diskriminacije putem javnih izbora, da ravnopravno učestvuju u raspodjeli funkcija vlasti i na mjestima odlučivanja, u svim javnim tijelima i odborima putem imenovanja, postavljenja, delegiranja, da predstavljaju svoje vlade na međunarodnom nivou i da su ravnopravne na političkoj sceni, međutim postoje i dalje ukorijenjene tradicionalne predrasude, stereotipi, prepreke i stav društva da ženama nije mjesto u politici, odnosno u javnoj sferi, već u privatnoj  sferi. Gender centar - Centar za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske svaki put u predizbornom procesu provodi kampanju „Biraj ravnopravno!“, u cilju postizanja ravnopravne zastupljenosti žena u političkom i javnom životu, odnosno u upravljanju, procesu odlučivanja i predstavljanju na svim nivoima vlasti u Republici Srpskoj. Kampanjom se promovišu principi ravnopravnosti polova u političkom i javnom životu, u cilju povećanja broja žena na mjestima odlučivanja i upravljanja. Takođe, u okviru svog mandata, Gender centar Vlade RS kontinuirano, a ne samo u predizbornom procesu, provodi razne aktivnosti, događaje, edukacije, te djeluje u svim oblastima života i rada, pa tako i oblasti političkog i javnog života.

Kad je u pitanju glasanje na izborima, često izostaje rodna solidarnost. Zbog čega mislite da je to tako?

Društvo i mediji moraju pokazati veći stepen osvještenosti i ne trebaju robovati predrasudama da ženama nije mjesto u politici, dakle potrebno je  više solidarnosti i podrške, te ukazati povjerenje ženama na mjestima odlučivanja u javnom i političkom životu, jer imamo veliki broj obrazovanih, istaknutih i uspješnih žena koje treba podržati i što više medijski promovisati, kako bi njihove pozicije i postignut uspjeh bili što vidljiviji, te kako bi mlade žene u njima vidjele dobar primjer za slijediti. Mnoge žene svakodnevno svojim postignućima ostvaruju velike rezultate i doprinose u svim oblastima života i rada. Ženski doprinos veoma je važan za naše društvo u cjelini. Moramo stvoriti takvo okruženje i uslove da žene imaju mogućnosti da se bave političkim i javnim životom. Treba ukazati povjerenje ženama na mjestima odlučivanja jer je vrijeme da se iskorijeni društvena nepravda, te da se izjednači moć, uticaj i mogućnost odlučivanja između muškaraca i žena. Predugo traje istorijska nejednakost u podzastupljenosti žena u organima vlasti i na mjestima odlučivanja.

Kod nas se politika posmatra kao da je rezervisana za muškarce, a žene su uključene u politiku samo da bi popunile zakonski minimum. Kako promijeniti taj diskurs?

Veoma je važno da mišljenja, problemi i interesi žena budu u potpunosti zastupljeni u donošenju odluka. Domaćim i međunarodnim normativno-pravnim standardima za ravnopravnost polova propisan je minimum od 40% učešća manje zastupljenog pola (žena) u političkom i javnom životu, u upravljanju i odlučivanju. Ovaj standard, prema postojećim podacima i analizama, nije ispunjen. Brojne prepreke otežavaju ženama ulazak u područje politike i javnog odlučivanja.  Društvena i rodna podjela rada su takve da stvaraju veliku opterećenost žena poslovima iz domena ekonomije brige (kućni poslovi, briga o drugima, o djeci, starima, bolesnima i odraslim članovima porodice), a ta velika opterećenost u privatnoj sferi veoma utiče na njihove mogućnosti i postignuća u javnoj sferi. Povećano učešće žena u političkom i javnom životu ima višestruke koristi za svako društvo, jedan je od najvažnijih pokazatelja napretka i demokratije i jedan od najvažnijih prioriteta u postizanju suštinske ravnopravnosti polova.

Uopšteno govoreći, kada je u pitanju politika, u čemu to žene mogu biti bolje od muškaraca?

Ostvarenje učešća žena u političkom i javnom odlučivanju doprinosi boljem i efikasnijem stvaranju javnih politika postavljanjem drugih političkih prioriteta i stavljanjem novih tema na politički dnevni red, kao i poboljšanju kvaliteta života za sve. Demokratija više ne smije dopustiti zanemarivanje sposobnosti, znanja, vještina i kreativnosti žena. Veoma je važno da su mišljenja, problemi i interesi žena u potpunosti zastupljeni na svim nivoima i u svim oblastima života i rada. Društvo može samo napredovati ukoliko bira žene, jer je povećanje broja žena na mjestima odlučivanja od suštinskog značaja za društvo u cjelini.

Kako biste Vi ocijenili položaj žena kod nas?

U mnogim oblastima života i rada nema suštinske rodne ravnopravnosti. Položaj žena u našem društvu je i dalje težak, imajući u vidu da su žene i dalje diskriminisane po osnovu pola u javnom i privatnom životu, veliki broj njih su žrtve nasilja po osnovu pola i nasilja u porodici, a nekima su ugrožena ili u nedovoljnoj mjeri omogućena osnovna ekonomska, socijalna, politička i kulturna prava. Tradicionalne i stereotipne uloge koje se ženama takođe nameću i dalje otežavaju njihov napredak u društvu. Emancipacija žena i muškaraca, unapređenje položaja žena i dostizanje suštinske rodne ravnopravnosti u interesu je svih nas i zbog toga treba reafirmisati našu posvećenost poštovanju, promovisanju i zaštiti ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti polova, što  predstavlja imperativ ekonomskog i socijalnog i kulturnog razvoja svakog društva.

Sa kojim problemima se žena u našem društvu najčešće susreće?

U Republici Srpskoj, zakonski okvir garantuje i štiti prava žena, te ravnopravnost muškaraca i žena u društvu. Situacija de fakto je ipak drugačija. Republika Srpska nije izuzetak, jer u svim zemljama svijeta postoje različiti oblici diskriminacije po osnovu pola, te je dužnost država da preduzimaju mjere kako bi se te postojeće neravnopravnosti iskorijenile. Prema analizama i stanju koje Gender centar Vlade RS prati u okviru svog mandata, razlog za nepoštovanje standarda i principa za ravnopravnost polova leži u nepoznavanju i nedovoljnoj svijesti o ovim pravima, ali i o tradicionalnim i patrijarhalnim obrascima koji su često glavna prepreka u ostvarivanju suštinske ravnopravnosti. S tim u vezi, treba posebno napomenuti da su ženska ljudska prava nešto što pripada svakoj osobi ženskog pola po samom rođenju kao i sva druga ljudska prava, ali se ona najčešće kao takva dovode u pitanje, odnosno stalno se postavlja pitanje i debatira zašto se potencira zaštita tih prava.  Stoga je potrebno pored daljeg jačanja zakonskog i institucionalnog okvira u ovoj oblasti stalno raditi na podizanju svijesti, obrazovanju o ovim pravima i njihovom značaju, a u cilju iskorijenjivanja štetnih predrasuda i stereotipa koji vode diskriminaciji i nasilju.  Žene trpe diskriminaciju u različitim oblastima života i rada, u privatnoj i javnoj sferi. Među različitim oblicima diskriminacije izdvajaju se: nasilje u porodici, diskriminacija u oblasti rada, zapošljavanja i pristupa resursima, diskriminacija u učešću u javnom i političkom odlučivanju, a naročito se izdvaja višestruka marginalizacija, a u tom položaju su žene na selu, žene sa invaliditetom, samohrane majke, Romkinje, izbjeglice i raseljena lica, žene žrtve nasilja, žene u sportu i druge višestruko marginalizovane grupe. Ove grupe žena trpe diskriminaciju i po osnovu pola i po osnovu nekog drugog svojstva ili situacije u kojoj žive, što dodatno otežava njihov položaj. 

Kako raditi sa smanjenju takvih vidova diskriminacija?

Svi ovi problemi zahtijevaju dugogodišnji rad usmjeren na otklanjanje prepreka i uzroka diskriminacije žena u svim oblastima. To zahtijeva promjenu svijesti i stavova o ulogama žena i muškaraca cijelog društva, uključujući institucije i zaposlene u institucijama sistema, civilni i privatni sektor, kao i sve pojedince/pojedinke, koji svi zajedno moraju biti nosioci promjena. Naročito je značajno uticati na promjene stavova i prihvatanje ravnopravnosti polova kao vrijednosti za sve, naročito kod djece i omladine, pa se obrazovanje i mediji ističu kao posebno važni za postizanje ovog cilja. Pored stalnog djelovanja na usklađivanju zakonskih i drugih akata, potrebno je da praksa uvažava potrebe i probleme žena i djevojčica, te da se normativna ravnopravnost pretoči u stvarnu ravnopravnost polova. Ovo znači da se mjere koje se preduzimaju u svim razvojnim i reformskim procesima moraju planirati, pratiti i ocjenjivati sa aspekta njihovog uticaja na žene i muškarce kao stanovništvo. Ovo takođe znači da se moraju planirati i finansirati posebne privremene mjere u oblastima u kojima je uočena diskriminacija po osnovu pola, a koje imaju za cilj njeno otklanjanje. Naročito naglašavamo da sve navedeno treba da prati i adekvatna zaštita ženskih ljudskih prava u pravosudnim institucijama. Zbog neadekvatne ili nepostojeće sudske zaštite ljudskih prava žena, dovode se u pitanje i svi drugi napori i postignuti rezultati u uvođenju standarda ravnopravnosti polova.

Koliko smo daleko ili blizu od rodne ravnopravnosti, kako u politici, tako i u ostalim segmentima društva.

Iako je napredak vidljiv u mnogim oblastima, ipak je ostalo još mnogo posla da se uradi. Svi treba da se kritički osvrnemo na ostvarena dostignuća, kako bismo mogli graditi i unapređivati ono što smo uradili i popraviti ono što nismo. Još uvijek smo daleko od skandinavskih i nordijskih zemalja, koje su ženama prve dale pravo glasa, koje su uvele standarde i principe rodne ravnopravnosti u sve oblasti života i rada i koje imaju najveći procenat žena u političkom i javnom životu na mjestima odlučivanja i upravljanja. Dakle, te zemlje imaju najviši životni standard i najbolji kvalitet života za svoje stanovništvo, prema tome suvišno je govoriti o tome zašto je rodna ravnopravnost značajna.

Koliko su žene kod nas upoznate sa svojim pravima i koliko su spremne da se bore za ta prava?

Emancipacija žena još uvijek traje i to je proces koji je stalan. Žene u ruralnim sredinama teže dolaze do informacija, prava i mogućnosti i s njima se mnogo više radi na podizanju svijesti. Takođe, i mladi se konstantno moraju edukovati o rodnoj ravnopravnosti, jer se često dešava da mladi od starijih, te putem nesenzibilisanih medija i obrazovnih institucija, usvajaju i ponavljaju neke duboko ukorijenjene štetne tradicionalne predrasude i stereotipe, te stvaraju pogrešnu sliku o ulogama muškaraca i žena u našem društvu, što dodatno utiče na rodnu neravnopravnost i kvalitet života djevojčica i dječaka, žena i muškaraca.
 
Preuzeto sa "BUKA"
Razgovarala: Maja Isović
 

37

Intervju / Žene se sramežljivo uključuju u politička dešavanja, važno je imati vjeru u sebe

« on: December 01, 2012, 12:16:49 am »

LEMANA TERZIMEHIĆ, PREDSJEDNICA FOM SDP NOVO SARAJEVO

SUTRA.BA: Zašto baš politika i otkad ste u politici?

Lemana Terzimehić: Politika je odavno dio mog života i moje svakodnevnice. Kao takvu u porodični dom, donijeli su je moji roditelji kojima je ona i zanimanje, ali i stil života. Nekako nenametljivo postala je i dio mene. Podrazumijevalo se, bez znaka „moranja“, da ću i ja krenuti tim putem. S ponosom mogu reći da sam vlasnica partijske članske karte već 13 godina. Još kao srednjoškolka sam shvatila da, ukoliko želim promijeniti neke stvari oko sebe, moram biti društveno odgovorna osoba. Ne znam i ne mogu sjediti i čekati da drugi učine nešto za mene.

SUTRA.BA: Smatrate li da je položaj žena u politici, konkretno u Bosni i Hercegovini minoriziran i sistemski diskriminiran?

Lemana Terzimehić: Danas se pred ženu stavlja mnogo više zahtjeva nego ranije. Očekivanja su mnogo veća. Ona je danas i domaćica, supruga, majka, ali i liječnica, učiteljica, prodavačica. Sve te uloge treba podmiriti i biti jednako uspješna kao i muškarac. Ne bih rekla da je položaj žena sistemski diskriminiran. Žene se još uvijek sramežljivo uključuju u društveno-politička dešavanja. Ne želim vjerovati da nemaju dovoljno samopouzdanja i vjere u sebe. Kada govorimo o položaju žena unutar SDP, onda moram istaći da diskriminacije takve vrste nema ili je ima u nekim ekstremnim slučajevima. Položaj žene, njena uloga i participacija u partijskim organima definirani su statutarnim odredbama. Kao žena u SDP nikada nisam osjetila da sam na neki način diskriminirana ili da su mi uskraćena neka prava. Sa svojim drugovima imam krajnje korektan i pošten odnos.

SUTRA.BA: Postoje li određene strategije za promoviranje ravnopravnosti spolova?

Lemana Terzimehić: U našoj državi postoji Zakon o ravnopravnosti spolova, kojim se uređuje, promovira i štiti ravnopravnost spolova, garantiraju jednake mogućnosti i ravnopravan tretman svih osoba bez obzira na spol, kako u javnoj tako i u privatnoj sferi društva, te uređuje zaštita od diskriminacije na osnovu spola. Na osnovu toga izrađen je i bosanskohercegovački Gender akcioni plan, koji jasno definira praćenje implementacije Zakona o ravnopravnosti spolova u svim sferama društva, usklađivanje zakonodavstva Bosne i Hercegovine s pravnim nasljeđem Evropske unije, te promoviranje ravnopravnosti spolova. SDP ima jasnu politiku kada je u pitanju ravnopravnost spolova. U prilog tome ide i činjenica da se na listi kandidata/kandidatkinja za Općinsko vijeće Novo Sarajevo nalazi 14 žena, od toga šest žena među prvih deset kandidata/kandidatkinja. U našoj zemlji mladi ljudi umjesto da budu glavna pokretačka snaga, sve više je onih koji su spremni napustiti Bosnu i uputiti se u neke druge zemlje u potrazi prvenstveno za poslom. Smatrate li da su razlozi ovakvog razmišljanja opravdani? Donekle razumijem takvo razmišljanje, ali ga ne opravdavam. Da su mladi budućnost ove zemlje, floskula je koju koriste „stariji“ kako bi opravdali svoj nemar prema ovoj populaciji. Mladi trebaju biti sadašnjost i na tome treba raditi. Nelson Mendela je rekao, da je "obrazovanje najmoćnije oružje koje možemo upotrijebiti kako bismo mijenjali svijet.“ Stoga treba ulagati u edukaciju mladih ljudi, njihovo stručno usavršavanje, a sistem obrazovanja treba prilagoditi potrebama tržišta kako bi se omogućilo veće zapošljavanje mladih i spriječio njihov odlazak iz države. To je ono što sistem treba da uradi. S druge strane mladi se moraju probuditi i shvatiti da se niko neće boriti za njihova prava, osim njih samih. Dakle, oni su ti koji trebaju mijenjati sistem i stvarati prilike za rad, zapošljavanje i napredak novih generacija.

SUTRA.BA: Koliko su mladi ljudi potrebni politici a koliko politika mladim ljudima?

Lemana Terzimehić: Istraživanja su pokazala da samo 20% mladih misli da ima nekog uticaja na lokalnu politiku. Savremeni tokovi društveno-političkog života traže nove ideje, nove ljude. Evidentno je da mladi ljudi mogu pružiti neka nova razmišljanja, ali i učiniti korak naprijed ka očuvanju i izgradnji jedinstvene i cjelovite Bosne i Hercegovine. Politika traži ljude koji umiju da se prilagođavaju potrebama zajednice, ali i mijenjaju i usavršavaju ukoliko to nameće vrijeme i društvo.

SUTRA.BA: Da li kao mlada političarka vjerujete da možete donijeti promjene na nivou lokalne zajednice?

Lemana Terzimehić: Smatram da zajedno sa svojim drugaricama i drugovima, mogu nastaviti raditi ono što je do sada uspješno činio još uvijek aktuelni Klub vijećnika SDP u Općinskom vijeću Novo Sarajevo, a sve u cilju da našu općinu učinimo ugodnim mjestom za život, rad, te kvalitetno provođenje slobodnog vremena. Nadam se, da će što veći broj mladih ljudi uvidjeti potrebu društvenog angažovanja i uključivanja u lokalne političke aktivnosti i time postati društveno odgovornim osobama.


Preuzeto sa www.sutra.ba

38

Intervju / Prva pokrivena načelnica u Evropi

« on: November 26, 2012, 12:07:29 am »

Odavno nijedna vijest, u političkom, ali i uopće u javnom životu na našim prostorima, nije odjeknula poput one, da je Visočanka Amra Babić, kandidatkinja za načelnicu općine Visoko, ubjedljivo pobijedila na lokalnim izborima 2012. godine.  Jedna je od rijetkih žena u BiH koja će u naredne četiri godine obnašati ovu značajnu funkciju, a posebnu pažnju, kako domaće tako i strane javnosti, privlači činjenica da gospođa babić već dvadeset godina nosi  hidžab. Ona je prva pokrivena načelnica u Evropi, ali i osoba koja je do sada radila na izuzetno odgovornim mjestima i gotovo uvijek bila nositeljica pionirskih uloga kada su u pitanju projekti u koje je bila uključena.

-   „Sigurno nema pitanja na koje već niste odgovorili u brojnim intervjuima nakon što ste izabrani za načelnicu. U intervjuu za prethodni broj Zehre kazali ste da se u izbornoj platformi SDA Visoko nalazi pet strateških pravaca djelovanja. Koji segment će imati prioritet, čime ćete započeti svoj četverogodišnji mandat?“

Babić: „ Prvi posao i preduslov uspješnosti svih narednih jeste reforma općinske administracije. Moj cilj je brza i efikasna administracija, javni servis u službi građana i privrede. Uvođenje koncepta e-uprave, standardizacija procedura, organizovanje sektora za lokalni ekonomski razvoj, samo su neki od zadataka. Paralelno sa ovim radiću na organizovanju privrednog savjeta kao kolektivnog savjetodavnog tijela općinske načelnice, pokrenuti aktivnosti na reviziji strategije razvoja, doradi iste, implementaciji razvojnih planova u prostorni plan, regulaciji prostora. Sve pobrojane aktivnosti imaju zajedničku konačnicu: stvaranje povoljnog ambijenta za pokretanje i razvoj investicija i otvaranje novih radnih mjesta.“

-   „Vi ste jedan od svijetlih, ali rekla bih statistički rijetkih, primjera da žena može na dostojanstven način izgraditi karijeru i ostvariti izniman politički rezultat. Htjeli mi to priznati, ili ne, žena u bh društvu uopće, a posebno pokrivena žena, susreće se sa diskriminacijom tokom obrazovanja, traženja zaposlenja, napredovanja na poslu... Kako zaštiti ženu, koje su Vaše ovlasti i namjere u tom smislu?“

Babić: „ Zaštita žene u porodici, ali i u društvu, zaštita njenih osnovnih prava na dostojanstven život, obrazovanje, rad, zaštita majčinstva, sve su to zakonske kategorije koje nisu direktne nadležnosti lokalne samouprave.  Uprkos tome, svi imamo obavezu ali i dužnost da prava svih ljudi, u ovom slučaju prava žena, štitimo i napređujemo. Razvoj svijesti društva u cjelini, zrelost da prihvati jednakopravnost, odricanje od privilegija povlaštenog dijela društva, uslovi su da ta i takva diskriminacija postanu prošlost. Lično smatram da je potrebno da dođe do smjene generacija da bi to postalo kolektivna svijest. Do tada, žene moraju biti odlučnije, hrabrije u ostvarivanju svojih prava, energičnije u oduzimanju jednostrano prisvojenog ekskluziviteta muškarcima, moraju imenom i likom ukazati na svaki pokušaj diskriminacije i nasilja, bilo da je riječ o nasilju u porodici, školi ili na radnom mjestu. Trebaju reći: Stop!
Sa svoje strane, spriječiću i nastojati da preveniram svaki takav pokušaj. Mislim da sve žene kroz moj primjer dobivaju dodatni motiv i snagu da ne dozvole da ih iko sprečava u njihovim pozitivnim namjerama da svoj život i svoje okruženje učine boljim, plemenitijim i ljepšim.“

-   „Kao vjernica znate da žena ne smije i ne može zanemariti neke svoje porodične obaveze. Čak i one žene koje ne praktikuju vjeru, duboko su nesretne jer često ne mogu izbalansirati profesionalne i porodične obaveze, a one koje uspjevaju u tome bukvalno uništavaju svoje zdravlje. Kada će žene u BiH imati skraćeno radno vrijeme i duže porodiljske dopuste?“

Babić: „ Vrijeme u kojem živimo je, nažalost, i nemilosrdno i nepravedno prema pitanjima o kojima govorite. Ne mogu dati precizan odgovor na ovo pitanje jer on ne zavisi od mene. Ali zavisi od svih nas. Od naše spremnosti da postavimo zahtjeve i istrajemo na njihovoj realizaciji. Od spremnosti društvene zajednice, zakonodavne vlasti, poslodavaca, da prihvate iste.“

-   „Izabravši Vas za načelnicu, Visočaci i Visočanke su zaista briljirali na testu demokratije, otvorenosti, ali s druge strane, pokazali  da još uvijek drže do univerzalnih vrijednosti. Odabrali su obrazovanu, sposobnu ženu, ali i ženu koja njeguje vjerske i tradicijske vrijednosti. Ipak, bez obzira na ovakva razmišljanja mnogih Vaših sugrađana i uopće stanovnika BiH, u našem društvu sve su prisutnije nevrijednosti koje se ogledaju u velikom broju razvoda, preslobodnom ponašanju mladih ljudi,  neprimjerenom obilježavanju vjerskih praznika... Na koji način se boriti protiv takvih pojava?“

Babić: „ Naše škole, već duže vrijeme, egzistiraju kao obrazovne ali ne i kao odgojne ustanove. Naše porodice su sve više porodice novog doba u kojem imamo premalo vremena za razgovor, za sijela, jednostavno jedni za druge. Univerzalne vrijednosti moramo učiti i u kući i u školi. Njegovanje tradicije, običaja, mora biti zadaća svakog pojedinca, ali i društva.  Mi danas, nažalost, imamo prepune medije negativnih primjera.  Pozitivnih je možda i više, ali nema ih u medijima. Smatram da je i to način da popravimo situaciju. Ukazivati na dobro, na lijepo, na pozitivno, bez prevelike kritike govoriti kako bi nešto trebalo raditi i uraditi. Treba nam puno više ljubavi jednih prema drugim, lijepe riječi, lijepih primjera i afirmacije pozitivnih vrijednosti. Ja sam sretna što živim u malom gradu, gradu u kojem se poštuje tradicija i drži do običaja, gdje se oni prenose s koljena na koljeno. Gradu u kojem je porodica, ipak, najvažnija, a sve ostalo dolazi kao nadgradnja.“

-   „ Vaše i do sada brojne obaveze u narednom periodu će se značajno povećati. Sastanci, razgovori sa strankama, putovanja... Sve to znači mnogo odricanja, ali sigurno ste svjesno ušli u sve to rukovođeni višim ciljevima. Ipak, kako sve te ovosvjetske aktivnosti i zadatke uskladiti sa duhovnošću koje se sigurno ne želite odreći i koju ste tako dugo gradili?“

Babić: „ Organizacija je najvažniji resurs koji imamo. Sa dobrom organizacijom, vremena možemo izvući iz njega maksimum. Moje dosadašnje obaveze već duži niz godina nisu različite od ovih koje me očekuju u narednom periodu. Ja se nekih stvari nisam ni do sada htjela odreći. Nadam se, sa Božijom pomoći, da u vremenu koje je preda mnom neću imati takvih problema. Dan ima 24 sata, a sedmica 7 dana. Za sve možemo naći vrijeme. Naravno, ja se uzdam i u saradnju i aktivan pristuo svih zaposlenika općine Visoko, članova Općinskog vijeća, mojih stranačkih kolega, svih dobronamjernih pojedinaca, privrednih subjekata i institucija- jednom rječju, očekujem sinergetsko djelovanje svih aktera javnog života. Sa puno elana i spremnosti na rad i zalaganje ulazim u mandat i nadam se uspjehu, ako Bog da.“


Za magazin "Zehra" razgovarala Aida Kahriman-Krhan

39

FORUM / 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama

« on: November 24, 2012, 06:37:56 pm »

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. novembra. Taj datum najavljuje i početak 16 dana aktivizma koji će dovesti do Dana ljudskih prava, 10. decembra. Ova kampanja podsjeća nas da je nasilje nad ženama jedan od najraširenijih kršenja ljudskih prava u svijetu. Pojedinci, organizacije i institucije širom planete se pozivaju na organizovanje posebnih događaja u tom razdoblju, i pokušavaju stati na kraj nasilju nad ženama.
Bolesne ljude treba liječiti, nasilne ljude treba izolovati; Ako neko sprovodi nasilje ili ga liječiti ili ga izolovati! U svijetu se radi obrnuto: Žrtve nasilja "stavljamo u rešetke" izolujemo u sigurne kuće, dok se nasilnici slobodno kreću i pronalaze nove žrtve.
Nije pošteno žrtvu kažnjavati izolacijom, a silnike nagrađivati slobodom.
Nedavno je u Bosni i Hercegovini sprovedeno istraživanje među 1200 mladića. 72% njih odobrava nasilje. Šta mi možemo uraditi da promjenimo njihove stavove?

40

Dešavanja / 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama

« on: November 24, 2012, 12:54:58 pm »

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. novembra. Taj datum najavljuje i početak 16 dana aktivizma koji će dovesti do Dana ljudskih prava, 10. decembra. Ova kampanja podsjeća nas da je nasilje nad ženama jedan od najraširenijih kršenja ljudskih prava u svijetu. Pojedinci, organizacije i institucije širom planete se pozivaju na organizovanje posebnih događaja u tom razdoblju, i pokušavaju stati na kraj nasilju nad ženama.
Bolesne ljude treba liječiti, nasilne ljude treba izolovati; Ako neko sprovodi nasilje ili ga liječiti ili ga izolovati! U svijetu se radi obrnuto: Žrtve nasilja "stavljamo u rešetke" izolujemo u sigurne kuće, dok se nasilnici slobodno kreću i pronalaze nove žrtve.
Nije pošteno žrtvu kažnjavati izolacijom, a silnike nagrađivati slobodom.
Nedavno je u Bosni i Hercegovini sprovedeno istraživanje među 1200 mladića. 72% njih odobrava nasilje. Šta mi možemo uraditi da promjenimo njihove stavove?

41

Žene liderke / Aung San Suu Kyi

« on: November 21, 2012, 12:24:53 am »

Aung San Suu Kyi se vratila u Burmu  1988. godine, nakon što je godinama živjela i studirala u inozemstvu, samo kako bi pronašla široku ruljuj prosvjednika protiv brutalne vladavine diktatora U Ne Win. Govorila je protiv njega, pokrenula je i nenasilan pokret prema postizanju demokracije i ljudskih prava. Godine 1989., Vlada je stavila Suu Kyi u kućni pritvor, gdje je provela  15, od sljedećih 21 godinu u pritvoru. Godine 1991., njezini napori osvojili su joj Nobelovu nagradu za mir, a ona je konačno puštena iz kućnog pritvora u novembru 2010.godine.

42

Žene liderke / Margaret Thatcher

« on: November 21, 2012, 12:24:09 am »

Margaret Thatcher, rođena 13. Oktobra  1925. godine u Granthamu, Engleska, postala je vođa britanske Konzervativne stranke,  i 1979. godine bila je izabrana za premijera, prva žena na toj poziciji. Tijekom tri mandata, ona je izbacila program socijalne skrbi, smanjila sindikalnu moć i privatizirala određene industrije. Dala  je ostavku u 1991. godine zbog nepopularne politike i borbi za nadmoć u svojoj stranci.

43

Žene liderke / Victoria Woodhull

« on: November 21, 2012, 12:23:13 am »

Victoria Woodhull stvorila je Woodhull i Claflin tjednik, radikalne publikacije, 1870. godine, gdje je izražavala svoje ideje o različitim temama aktivista. Časopis je objavio prvi engleski prijevod Karl Marxovog  „Komunistički manifest“. Ona se kandidirala za predsjednika 1872. Godine, a njena politička skupina, Stranka Jednakih Prava, bila joj je ulaznica. Kasnije se preselila u Englesku i napisala je više aktivističkih djela.

44

Žene liderke / Frances Perkins

« on: November 19, 2012, 12:35:39 am »

Frances Perkins je rođena 10. aprila 1882. godine, u Bostonu, Massachusetts. Diplomirala je na Sveučilištu Columbia  1910. godine.  1929., Franklin D. Roosevelt, guverner u to vrijeme, učinio ju je državnim  povjerenikom. Godine 1933., predsjednik Franklin D. Roosevelt imenovao ju je za sekretaricu. Ona je pomagala i za poslove oko socijalne skrbi. Umrla je u maju 1965.godine.

45

Žene liderke / Isabel Peron

« on: November 19, 2012, 12:34:22 am »

Isabel Peron je bivši predsjednik Argentine, a prvi nekraljevski ženski šef države u zapadnoj hemisferi. Bila je supruga drugog bivšeg predsjednika, Juana Perona. Tijekom muževljevog trećeg mandata, ona je služila kao njegov potpredsjednik, a ubrzo i kao predsjednik, kada je on umro 1974. godine. 2007. godine, ona je uhapšena jer je dopustila da službenici počine kršenja ljudskih prava.