Show Posts

This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.

Messages - ivanak1313

Pages: [1] 2 3 4

ÄŒlanci / Znanstvenice dobivaju manju financijsku podrÅ¡ku od njihovih muÅ¡kih kolega

« on: October 14, 2015, 02:05:58 pm »

Znanstvenice dobivaju manju financijsku podrÅ¡ku od njihovih muÅ¡kih kolega

Prema novoj studiji objavljenoj u Journal of the American Medical Association, znanstvenici dobivaju duplo viÅ¡e financijske potpore kako bi zapoÄeli svoju karijeru u prirodnim znanostima i medicini od njihovih kolegica, Å¡to tako rano u karijeri moÅ¾e znaÄajno ograniÄiti profesionalne prilike za Å¾ene znanstvenice i kasnije u radnom vijeku.

IstraÅ¾ivanje je provedeno od strane Health Resources in Action (HriA), a analizirano je 219 biomedicinskih istraÅ¾ivaÄa i istraÅ¾ivaÄica koji/e su se prijavili/e za grantove za istraÅ¾ivanja rano u karijeri u 55 bolnica, sveuÄiliÅ¡ta i istraÅ¾ivaÄkih centara u Novoj Engleskoj izmeÄ‘u 2012. i 2014. godine. Rezultati su pokazali da su muÅ¡ki znanstvenici prosjeÄno dobili 889 tisuÄ‡a dolara kako bi zapoÄeli karijeru kao istraÅ¾ivaÄi, dok su njihove kolegice dobile svega 350 tisuÄ‡a dolara. Rascjep izmeÄ‘u prijavljenih s doktorskom titulom je Äak i veÄ‡i â€“ muÅ¡karci su dobili 936 tisuÄ‡a dolara dok su Å¾ene dobile svega 348 tisuÄ‡a dolara.

Kao Å¡to je primijetila Nancy Hopkins, profesorica emeritus biologije na MIT-u, takve razlike u poÄetnom financiranju mogu znatno ograniÄiti moguÄ‡nosti znanstvenica da grade laboratorije, rade analize, objavljuju studije i osiguraju novac za buduÄ‡a istraÅ¾ivanja. "To su stvari koje vam ili olakÅ¡aju ili oteÅ¾aju karijeru", rekla je Hopkins. "Å½ene Ä‡e morati raditi viÅ¡e kako bi nadoknadile tu poÄetnu nejednakost".

UnatoÄ znaÄajnim doprinosima u STEM podruÄjima, reprezentacija Å¾ena na najviÅ¡im razinama biomedicinskih istraÅ¾ivanja i dalje zaostaje. Danas, Å¾ene Äine svega 30 posto financiranih istraÅ¾ivaÄica u Americi. Potpredsjednik HriA-e i autor studije, dr. Robert Sege, navodi da su potrebne dodatne analize kako bi se utvrdilo jesu li ovakve rodne razlike prisutne kod svih znanstvenika/ica u poÄetnom stadiju karijere.

"Bili smo neugodno iznenaÄ‘eni kada smo uoÄili stalni rascjep u koliÄini potpore koju muÅ¡karci i Å¾ene s istim stupnjem obrazovanja dobivaju, Äak i unutar istih institucija", rekao je Sege. "Ovi poÄetni rezultati ukazuju na potrebu za sistematiÄnom studijom o rodnim razlikama u institucionalnoj potpori i vezi izmeÄ‘u putanja karijere".

http://libela.org/vijesti/6664-znanstvenice-dobivaju-manju-financijsku-podrsku-od-njihovih-muskih-kolega/

ÄŒlanci / Nema u Europu bez Å¾ena

« on: October 14, 2015, 01:51:41 pm »

Nema u Europu bez Å¾ena

Europska komisija je prije neÅ¡to viÅ¡e od mjesec dana objavila IzvjeÅ¡taj o napretku Bosne i Hercegovine na putu prema europskim integracijama za 2014. godinu. IzvjeÅ¡taj su mnogi ocijenili kao najgori do sada, i on sasvim oÄekivano naglaÅ¡ava nedostatak kolektivne politiÄke volje lidera/ica u Bosni i Hercegovini u provoÄ‘enju reformi koje su nuÅ¾ne na putu prema Europskoj uniji. Ekonomska pitanja, nezaposlenost i krÅ¡enje ljudskih prava su Å¡iroko rasprostranjeni i nema vidljivih pokazatelja u smislu unaprjeÄ‘enja primjene meÄ‘unarodnih standarda u ovim podruÄjima.

Kao i institucije vlasti i upravljanja na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, Europska komisija nastavlja marginalizirati pitanja zaÅ¡tite Å¾enskih ljudskih prava i rodne ravnopravnosti, ograniÄavajuÄ‡i ih na poopÄ‡ene konstatacije u okviru dijela izvjeÅ¡taja koji se bavi ljudskim pravima, dok u dijelu koji se odnosi na poÅ¡tovanje i zaÅ¡titu prava manjina, kulturna prava, javnu administraciju, socijalne politike i zaÅ¡titu javnog zdravlja, medije, nezaposlenost, trgovinu ljudima, regionalna pitanja i meÄ‘unarodne obaveze, kao i druga vaÅ¾na pitanja nema Å¾ena. IzvjeÅ¡taj nadalje konstatira postojanje mehanizama za ostvarivanje rodne ravnopravnosti i napredak u njihovoj koordinaciji na drÅ¾avnom i entitetskim nivoima u podruÄju nasilja u obitelji. Ova tvrdnja nije potkrepljena nikakvim jasnim pokazateljima koji bi ukazali da je ovaj navodni napredak i utjecao na omoguÄ‡avanje pristupa i ostvarivanje efikasne i senzibilizirane podrÅ¡ke i pomoÄ‡i Å¾enama Å¡irom Bosne i Hercegovine, koje svakodnevno nastavljaju biti izloÅ¾ene razliÄitim vidovima nasilja, u obitelji i izvan nje.

Taj navodni napredak ne ukazuje na Äinjenicu da Å¾ene nisu zaÅ¡tiÄ‡ene kroz sudsko procesuiranje djela nasilja, te da je kaznena politika prema poÄiniteljima nasilja nad Å¾enama ekstremno blaga i u potpunosti neefikasna.

To Å¡to Å¾ene nemaju pristupa pravdi i moguÄ‡nost da zaÅ¡tite svoja osnovna ljudska prava na Å¾ivot slobodan od nasilja i diskriminacije dio je mnogobrojnih problema.

PoÄetkom studenog, grupa aktivistkinja iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Albanije je imala priliku otiÄ‡i u Brisel, uz podrÅ¡ku Fondacije Kvinna till Kvinna iz Å vedske, koja veÄ‡ gotovo dva desetljeÄ‡a podrÅ¾ava Å¾enske organizacije u regiji Zapadnog Balkana. Poruke koje su jasno prenijele Å¾enama i muÅ¡karcima u institucijama Europske unije jesu da solidarne akcije aktivistkinja ukazuju da je napredak moguÄ‡ i da Europska unija mora uspostaviti jasne kriterije i zahtijevati od vlada u regiji realizaciju formalno zajamÄenih prava Å¾ena u praksi, ukoliko Å¾ele napredovati u procesu europskih integracija.

PolitiÄari/ke trebaju znati da im aktivistkinje Å¾enskih organizacija neÄ‡e dozvoliti da ignoriranje, i da Ä‡e i one nastaviti "razgovarati s Bruxellesom" i ukazivati na sve ono Å¡to oni godinama nastoje drÅ¾ati pod tepihom. Zemlje regije, ukljuÄujuÄ‡i i Bosnu i Hercegovinu neÄ‡e unutra bez Å¾ena, poruÄile su.

http://libela.org/preko-plota/5722-nema-u-europu-bez-zena/

FORUM / Moram li biti ljubazna kako bih se zaÅ¡titila?

« on: October 08, 2015, 02:51:51 pm »

Moram li biti ljubazna kako bih se zaÅ¡titila?

Mama mi je jednom rekla da najviÅ¡e Å¾ali Å¡to je odgojila svoje kÄ‡eri da budu tako pristojne. ZakljuÄila je to nakon Å¡to je jedna od mojih mlaÄ‘ih sestri doÅ¡la kuÄ‡i u suzama. "Prijateljski" nastrojen Äovjek na Å¾eljezniÄkoj postaji komentirao je njezine noge i pitao je ima li deÄka. "Stvarno sam ga htjela ignorirati, ali nisam htjela biti nepristojna! Nisam znala Å¡to da radim!" rekla je plaÄuÄ‡i. Tada je imala je 14 godina.

OÄito postoji neÅ¡to u tom mirnom vagonu i bifeu na Å¾eljezniÄkoj stanici Å¡to potiÄe razno razne neumjesne komentare putnika. Britanska transportna policija upravo je objavila da je broj seksualnih kaznenih djela na vlakovima i postajama porastao za 25% u odnosu na proteklu godinu i dosegnuo rekordne razine. Svaka Å¾ena koja je ikada putujuÄ‡i utonula u sjedalo i otvorila knjigu, samo da bi je netko potapÅ¡ao po ramenu i upitao: "I onda, Å¡to to ÄitaÅ¡?" bit Ä‡e iznenaÄ‘ena da brojevi nisu joÅ¡ i veÄ‡i.

Sve smo doÅ¾ivjele da nas uporni momci neumoljivo gnjave, uvjereni da imaju pravo na naÅ¡e druÅ¡tvo ili i viÅ¡e od toga. Pod pritiskom smo da budemo pristojne i ispunimo njihova oÄekivanja. Zanemareni muÅ¡karci su bijesni muÅ¡karci, a straÅ¡no je sjediti u tiÅ¡ini dok muÅ¡karac viÄe u prepunom vagonu: "Ona misli da je predobra da razgovara sa mnom".

Kada je rijeÄ o suprotstavljanju onome tko te uznemiruje, nije dobro ni ako se suprotstaviÅ¡ ni ako se ne suprotstaviÅ¡ - a ponekad doÄ‘e do toÄke kada je baviti se privilegiranim idiotom toliko iscrpljujuÄ‡e da se osjeÄ‡aÅ¡ sigurnije ostati kod kuÄ‡e.

Kada sam bila studentica Å¾ivjela sam na sigurnoj srediÅ¡njoj cesti u Yorku toÄno izmeÄ‘u centra grada i sveuÄiliÅ¡nog kampusa. Neko vrijeme sam sretno hodala cestom sama, sa sluÅ¡alicama u uÅ¡ima i punom torbom neproÄitanih prijevoda Beowulfa. Onda me jednog dana, u ranim poslijepodnevnim satima, veliki muÅ¡karac zgrabio za lakat i iÅ¡Äupao sluÅ¡alicu iz uha. "Kako se zoveÅ¡?" upitao je. Bila sam toliko zapanjena da mi je trebalo punih pet sekundi da shvatim da mu je ruka bila u hlaÄama. Zamuckivala sam, a on je ponovio pitanje. Dvojica muÅ¡karaca koji su radili u voÄ‡arni preko puta ulice su se smijali. "Oh, ne brini! To je Bill! On je bezopasan", zahihotao se jedan, dok me je Bill pustio u potrazi za svjeÅ¾im Å¾enskim laktovima.

Unutar minute, proÅ¡la sam sve osjeÄ‡aje od zbunjenosti do uplaÅ¡enosti i na kraju neugode i stida. Bill nije bio u potpunosti mentalno zdrav, a ja sam mislila da mi se voÄ‡ari rugaju Å¡to sam netolerantna i zatvorenog uma. "Kako se zoveÅ¡?" je bezopasno pitanje, bez obzira gdje se nalaze ruke osobe koja pita. OsjeÄ‡ala sam se loÅ¡e zato Å¡to nisam odgovorila.

Tako sam poÄela planirati drugaÄiji put do faksa, kretala 20 minuta ranije kako bih dodala dovoljno petlji svom putu kojima bih izbjegla trio koji mi je izazvao traumu. RazmiÅ¡ljala sam o incidentu ponovno na putu na jogu danas. "Stalno te viÄ‘am ovdje â€“ kako se zoveÅ¡" upitao me Äovjek ispred studija. Nisam mu htjela reÄ‡i, ali nisam htjela ispasti neprijateljski nastrojena ili napeta. Bila sam oduÅ¡evljena kad je krivo Äuo, a nisam ga htjela ispraviti.

Znam da nisam poseban sluÄaj. Pretpostavljam da doÅ¾ivljavam jednaku koliÄinu uliÄnog uznemiravanja kao sve mlade djevojke koje Å¾ive u centru grada. Neke Å¾ene kaÅ¾u da mogu uznemiravanje ignorirati u potpunosti; druge kaÅ¾u da ne vide toliko problematiÄnosti. Ali uznemiravanje u meni pobuÄ‘uje osjeÄ‡aje straha, tjeskobe. TakoÄ‘er redovito Äitam o uznemiravanju drugih Å¾ena, o Äemu se naÅ¡iroko izvjeÅ¡tava na druÅ¡tvenim medijima, posebno u odliÄnom @EverydaySexism feedu Laure Bates.

Svaki incident i maltretiranje kojem svjedoÄim, ili iz prve ili druge ruke, Äini moj svijet malo viÅ¡e straÅ¡nim. ViÅ¡e ne idem van plesati, iako to oboÅ¾avam - jer iz iskustva znam da bi se neÅ¡to loÅ¡e moglo dogoditi ako moram iÄ‡i kuÄ‡i nakon ponoÄ‡i, a ulice su pune potencijalno zastraÅ¡ujuÄ‡ih muÅ¡karaca kojima se ne bi se moglo svidjeti ako se ne zaustavim i porazgovaram s njima.

Tako sam si nametnula svoj policijski sat i pokuÅ¡avam biti u krevetu do 11 naveÄer. Tijekom razgovora o vjeÅ¾banju prijateljica je spomenula da je ona prestala trÄati zbog broja muÅ¡karaca koji Ä‡e joj dovikivati "komplimente" i blokirali put kako bi je nagovorili da uspori i razgovara s njima. OÄajniÄki joj nedostaje trÄanje vani na svjeÅ¾em zraku, ali tjeskoba koju uznemiravanje uzrokuje prevelika je da bi riskirala.

Ne mogu vjerovati da ovako Å¾ivimo u 2015. Å½ene bi trebale uÅ¾ivati viÅ¡e slobode nego ikada prije, ali mnoge su od nas uplaÅ¡ene i ponestaje nam opcija. MoÅ¾emo se pokoriti naÅ¡em osjeÄ‡aju obveze i biti pristojne prema onima koji nas uznemiravaju i koji bi mogli poludjeti ako ih ignoriramo, ili se moÅ¾emo zatvoriti. Frustrirane i iscrpljene zasigurno jesmo.

Trebamo podrÅ¡ku policije i ostalih tijela za provedbu zakona, kako bismo Å¡irili poruku da flert nije flert ako se Å¾ena osjeÄ‡a prestraÅ¡eno. Kako bi stvorili prostore gdje se sve Å¾ene osjeÄ‡aju dovoljno sigurno da pogledaju u oÄi uznemirivaÄu i kaÅ¾u: "Ostavi me na miru. Ne Å¾elim razgovarati s tobom." Umorna sam od toga da moram biti ljubazna prema odvratnim likovima kako bih bila sigurna. A ostati u kuÄ‡i jednostavno ne Å¾elim.

http://libela.org/sa-stavom/6650-moram-li-biti-ljubazna-kako-bih-se-zastitila/

ÄŒlanci / Ubojstva Å¾ena zato Å¡to su Å¾ene - organizirana, poticana, dopuÅ¡tena i nekaÅ¾njena

« on: October 08, 2015, 01:49:31 pm »

Ubojstva Å¾ena zato Å¡to su Å¾ene - organizirana, poticana, dopuÅ¡tena i nekaÅ¾njena

Povijest nasilja nad Å¾enama, ukljuÄujuÄ‡i i ubojstva Å¾ena, stara je koliko i sama civilizacija. O ubojstvima Å¾ena u danaÅ¡nje vrijeme nemoguÄ‡e je razmiÅ¡ljati, a da se ne osvrnemo na historiografski iscrpno zabiljeÅ¾en najveÄ‡i genocid nad Å¾enama â€“ progon i pokolj vjeÅ¡tica. Danas znamo da su vjeÅ¡ticama bile proglaÅ¡avane iscjeliteljice, Å¾ene koje su se na bilo koji naÄin opirale muÅ¡kim autoritetima, neÅ¾eljene supruge i ljubavnice, nepoÅ¾eljne kÄ‡eri i starice ili naprosto one koje su se usudjele Å¾ivjeti same. Å½ene su ubijane zato Å¡to su njihova znanja predstavljala moÄ‡ koja je prijetila muÅ¡karcima i ugroÅ¾avala Crkvu. Ubijane su javno. Njihova pogubljenja imala su formu spektakla za javnost kao ispunjenja muÅ¡kih fantazija i upozorenja drugim Å¾enama. Danas znamo i da se taj genocid nije dogaÄ‘ao samo u "mraÄnom krvavom Srednjem vijeku", veÄ‡ da je diljem danaÅ¡njeg tzv. razvijenog zapadnog svijeta trajao mnogo duÅ¾e. StoljeÄ‡ima je, dakle, cijena Å¾enskog otpora bila smrt. Povijesni izvori potkrepljuju organizirani progon vjeÅ¡tica u Europi i Novom svijetu od 14. do kasnog 17. stoljeÄ‡a, a vrhunac je imao u doba koje nazivamo humanizmom, renesansom i prosvjetiteljstvom.

Poznata talijansko-ameriÄka marksistiÄka feministkinja Silvia Federici, u svojoj knjizi Caliban and the Witch: Women, the Body and Primitive Accumulation (New York, 2004.). (a dostupna nam je besplatno online i u srpskom prijevodu Kaliban i veÅ¡tica: Å½ene, telo i prvobitna akumulacija) kaÅ¾e: "Lov na vjeÅ¡tice je bio rat protiv Å¾ena, i nema zapisa o organiziranom otporu muÅ¡karaca ovom progonu. To je bio prvi zajedniÄki teren u politici novih europskih nacionalnih drÅ¾ava, prvi primjer europskog ujedinjavanja nakon raskola izazvanog reformacijom".
U tri stoljeÄ‡a, Crkva je u suradnji s drÅ¾avama muÅ¡karaca (jer Å¾ene tada nisu bile graÄ‘anke) u NjemaÄkoj, Italiji, Å panjolskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Å vicarskoj, Engleskoj, Irskoj, Walesu, Å kotskoj i Americi, ubila devet milijuna Å¾ena. Ubojstvima su prethodila takoÄ‘er organizirana, nevjerojatno okrutna muÄenja koja su ukljuÄivala i seksualni sadizam. Brojne feministkinje drugog vala bavile su se "lovom na vjeÅ¡tice" kao temom redefiniranja povijesti (herstory) i smjeÅ¡tanja opresije nad Å¾enama u politiÄki kontekst mizoginije (koju je Adrienn Rich definirala kao "institucionalnu mrÅ¾nju i neprijateljstvo prema Å¾enama").
***

IzvjeÅ¡taj MreÅ¾e "Å½ene protiv nasilja" u Srbiji 2014. godine â€“ o kojemu smo pisale u drugom dijelu ove serije Älanaka - "razmatra samo ubojstva Å¾ena koja su se dogodila u obiteljskom/partnerskom kontekstu gdje je muÅ¡ki poÄinitelj u bliskom odnosu s punoljetnom Å¾enom koju je ubio". Autorice izvjeÅ¡taja kaÅ¾u da je njihovo istraÅ¾ivanje pokazalo da situacija s ubojstvima Å¾ena u Srbiji u velikoj mjeri prati trendove u drugim zemljama i to imajuÄ‡i u vidu da veliki udio u ukupnom broju femicida Äine oni poÄinjeni od strane partnera/supruga ili druge muÅ¡ke bliske osobe.

Drugi oblici femicida koji su rasprostranjeni diljem svijeta, a neki od njih i na naÅ¡em podruÄju su: infanticid djevojÄica i feticid Å¾enskih beba ; muÄenje i mizogino iÅ¾ivljavajuÄ‡e ubojstvo Å¾ena; ubojstva djevojÄica i Å¾ena "iz Äasti" ; ciljano ubojstvo Å¾ena i djevojÄica u konstekstu ratnih konflikta ; ubojstva zbog miraza ; ubojstva Å¾ena i djevojÄica zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta ; rasno uvjetovana ubojstva Å¾ena i djevojÄica ; ubojstva proglaÅ¡enih "vjeÅ¡tica" ; ubojstva seksualnih radnica i drugi femicidi povezani sa kriminalom, drogom, trgovinom ljudima i posjedovanjem oruÅ¾ja.*

Feministkinje u Srbiji ubojstva Å¾ena zato Å¡to su Å¾ene nazivaju femicidom. To proizlazi iz feministiÄke tradicije u Srbiji (a s obzirom na donedavnu zajedniÄku proÅ¡lost i iskustvo odnosi se i na feministiÄku tradiciju u Hrvatskoj), koja dosljedno izbjegava imenovanje nasilja nad Å¾enama/protiv Å¾ena eufemizmima, inzistirajuÄ‡i na preciznosti terminologije koja jasno daje sliku o Äemu se tu radi. Tako se kritiziraju termini 'obiteljsko nasilje' i 'rodno uvjetovano nasilje' nad Å¾enama, koji "zamuÄ‡uju" stvarnost. U skladu s tim, koriste i termin 'femicid', a ne rodno zasnovano/uvjetovano/motivirano ubojstvo. U intervjuu za Zarez 2007. godine, jedna od utemeljiteljica feministiÄkog pokreta u bivÅ¡oj Jugoslaviji Lepa MladenoviÄ‡ kaÅ¾e: "U inicijalnim fazama, kad aktivizam tek poÄinje mijenjati stanje u drÅ¾avi, uvijek ima tenzija, dilema i diskusija o tome kako Å¡to nazvati. Europski Å¾enski lobi, meÄ‘unarodna institucija za Å¾enska prava, stalno insistira na jeziku. VaÅ¾no je da nasilje nad Å¾enama ne zovemo na primjer rodno zasnovanim nasiljem jer je to eufemizam, zamuÄ‡ivanje onoga o Äemu se ustvari radi. Dosta nam je takvih eufemizama, oni su u svojoj osnovi faÅ¡istiÄki".

Termin 'femicid' je poÄeo ulaziti u Å¡iru upotrebu sredinom 1970-ih, nakon Å¡to ga je Diana Russell upotrijebila 1976. na MeÄ‘unarodnom tribunalu za zloÄine nad Å¾enama u Bruxellesu, kada je govorila o seksualnoj politici koja stoji iza ubojstava Å¾ena. 1990. Diana Russell i Jane Caputi objavile su Älanak "Femicide: Speaking the unspeakable" ("Femicid: GovoreÄ‡i neizrecivo") u kojemu je femicid prvi put definiran kao "ubijanje Å¾ena od strane muÅ¡karaca iz mrÅ¾nje, prezira, zadovoljstva ili osjeÄ‡aja vlasniÅ¡tva nad Å¾enama (women), odnosno seksizma". PoÄetkom 1980-ih Russell je provela istraÅ¾ivanje za svoju knjigu "Rape in marriage" ("Silovanje u braku" - 1982.), koje je ukljuÄivalo izravne intervjue s 930 Å¾ena starijih od 18 godina koje su Å¾ivjele u San Franciscu. 22 posto silovanih supruga je reklo da su im muÅ¾evi prijetili smrÄ‡u, mada im to pitanje nije bilo izravno upuÄ‡eno. Russell je analizom svojih nalaza doÅ¡la do projekcije prema kojoj je na svakih milijun Å¾ena njih gotovo 20 000 u opasnosti da ih ubije suprug ili bivÅ¡i suprug.

IstraÅ¾ujuÄ‡i za knjigu Femicide in Global Perspective (2001.), Russel i koautorica Roberta Harmes otkrile su da je rijeÄ 'femicid' u Britaniji prvi put bila upotrebljena joÅ¡ 1801. u publikaciji Satirical Review of London at the Commencement of the Nineteenth Century kao termin koji oznaÄava ubijanje Å¾ena, a 3. izdanje The Oxford English Dictionary (1989.) sadrÅ¾i istu definiciju femicida koja se pojavila 1848. u Whartonovom Law Dictionary (Pravnom rjeÄniku), gdje navodi da se radi o kaznenom djelu. U spomenutoj knjizi iz 2001., autorice su promijenile definiciju femicida koristeÄ‡i rijeÄ 'females' umjesto 'women', a 'males' umjesto 'men' ("the killing of females by males because they are female"), kako bi definicija pokrila sve manifestacije ubojstava osoba Å¾enskog roda â€“ buduÄ‡i da su djevojÄice i Å¾enske bebe takoÄ‘er Å¾rtve femicida, a isto tako djeÄaci, a ne samo odrasli muÅ¡karci, su poÄinitelji femicida. Russell se bavi ubojstvima Å¾ena iz globalne feministiÄke perspektive veÄ‡ 40 godina, te istraÅ¾uje i piÅ¡e i danas zalaÅ¾uÄ‡i za koriÅ¡tenje termina 'femicid' u pravnom sustavu i koristeÄ‡i gore objaÅ¡njenu definiciju. Smatra, da je termin 'femicid' dovoljno jasan i da ga time izdvaja iz kategorije 'ubojstava kao takvih', a kako bi se uÄinila distinkcija prema ubojstvima Å¾ena u kojima je rod ireleventan, ta ubojstva Å¾ena naziva ne-femicidalnim (non-femicidal) na taj naÄin dodatno podvlaÄeÄ‡i znaÄenje/definiciju femicida. Postoji i oblik femicida (ubojstva Å¾ena zato Å¡to su Å¾ene) u kojemu su poÄiniteljice Å¾ene (npr. u nekim tradicionalnom praksama poÄiniteljice femicida zbog nedostatnog miraza mladenke su Å¾ene â€“ najÄeÅ¡Ä‡e svekrve). Takva ubojstva Russel naziva "female-on-female murders".

Å to se tiÄe tipologije femicida, danas veÄ‡ina autora/ica navodi podjelu koja se zasniva na odnosu poÄinitelja i njihovih Å¾rtava: 1) femicid od strane intimnog partnera (supruzi, bivÅ¡i supruzi, ljubavnici/seksualni partneri, bivÅ¡i ljubavnici/seksualni partneri, sadaÅ¡nji i bivÅ¡i 'deÄki'); 2) obiteljski femicidi (poÄinitelji su oÄevi/pooÄimi, braÄ‡a/pobraÄ‡a/polubraÄ‡a, ujaci, striÄevi (u krvnom srodstvu ili ne), djedovi, svekri, zetovi, Å¡urjaci...) ; 3) femicidi od strane drugih poÄinitelja koje Å¾rtva poznaje (obiteljski prijatelji, kolege, poznanici/prijatelji, muÅ¡ki "autoriteti" kao Å¡to su uÄiteljim profesori, sveÄ‡enici, treneri, nadreÄ‘eni u psolovnom okruÅ¾enju...) ; 4) femicidi od strane osoba koje Å¾rtva ne poznaje.

Pojam femicida ukljuÄuje i prikrivene oblike ubijanja Å¾ena kada smrt Å¾ene na neki naÄin dopuÅ¡taju mizogini stavovi i/ili druÅ¡tvene institucije. Na primjer, u druÅ¡tvima u kojima nije prepoznato pravo Å¾ene na izbor majÄinstva ili ne, tisuÄ‡e Å¾ena umire svake godine od posljedica nelegalnih pobaÄaja. Neki drugi oblici prikrivenog femicida su: smrt uzrokovana nepotrebnim operativnim zahvatima kao Å¡to su histeroktomija i genitalno sakaÄ‡enje, eksperimentiranje sa Å¾enskim tijelom kao Å¡to su nedovoljno provjerene ili netestirane metode kontracepcije, opasne braÄne prakse kao npr. kada je mlada Å¾ena prisiljena na brak sa mnogo starijim muÅ¡karcem i prisilnog spolnog snoÅ¡aja; zanemarivanje (fiziÄko, zdravstveno) Å¾enske djece, bolest i glad u siromaÅ¡nim zemljama...

Svi spomenuti oblici femicida i danas su prisutni diljem svijeta. Tako npr. u nekim zemljama Afrike, Azije i Pacifika joÅ¡ uvijek postoji "lov na vjeÅ¡tice", a Å¾ene i djevojÄice koje su optuÅ¾ene za vjeÅ¡tiÄarenje su podvrgnute egzorcizmu, javnom zlostavljanju, a Äesto i nasilnim ubojstvima. Npr. u Gani postoje "kampovi za vjeÅ¡tice" u koje se prisilno odvode uglavnom starije Å¾ene i udovice, a u Indiji se obavlja ritualno spaljivanje udovica â€“ sati. U mnogim dijelovima svijeta postoji praksa tzv. "ubojstava u ime Äasti" za koje je karakteristiÄan izrazito visok stupanj nekaÅ¾njavanja. Ta ubojstva Äesto ostanu neprijavljena i nedokumentirana, a procjena je da oko 5000 Å¾ena godiÅ¡nje ubiju Älanovi njihovih obitelji "u ime Äasti". "Ukaljana Äast" ukljuÄuje: preljub, predbraÄni seks, predbraÄna trudnoÄ‡a, samostalan izbor partnera, naÄin oblaÄenja i/ili ponaÅ¡anja, kontakte s muÅ¡karcima izvan obitelji itd. U nekim je drÅ¾avama zabiljeÅ¾en i velik broj samoubojstava zbog Äasti, gdje se Å¾rtve primoralo da se same ubiju kako bi oprale navodnu ljagu s obiteljskog imena. Zapadni mediji stvaraju sliku kako je ova vrsta femicida vezana iskljuÄivo uz Islam, Å¡to nije toÄno. Tako se npr. u Italiji, Å panjolskoj i GrÄkoj sudilo Å¾enama "u ime Äasti", a ubojstvo je bilo opravdano u talijanskom zakonu sve do 1980., kada je sluÅ¾beno uklonjen pod pritiskom feministiÄke kampanje.

U intervjuu koji je objavljen na ovom portalu, aktivistkinja i feministkinja Rita Banerji govori o genocidu nad Å¾enama u Indiji (rodno uvjetovanim pobaÄajima, ubojstvima radi miraza, ritualnim ubojstvima udovica, napadima kiselinom i ubojstvima djevojÄica do 15 godina starosti, kao i smrtnoÅ¡Ä‡u pri porodu) i kampanji koju je pokrenula "50 Million Missing". Osim ubojstava "u ime Äasti" u nekim dijelovima juÅ¾ne Azije Äesta su i ubojstva zbog miraza, a odnose se na ubojstva mladih, udanih Å¾ena i na samoubojstva zbog konstantnog maltretiranja zbog miraza od strane mladoÅ¾enjine obitelji. PoÄiniteljice tih ubojstava su Äesto svekrve, a ubojstva se predstavljaju kao nesretni sluÄajevi.

Poseban oblik femicida su ubojstva Å¾ena u kontekstu rata/oruÅ¾anih sukoba/kriza. Nasilje nad Å¾enama se Äesto koristi kao ratno oruÅ¾je, s ciljem da se kazne i dehumaniziraju djevojÄice i Å¾ene i tako naÅ¡kodi neprijateljskim zajednicama, ali i zbog toga Å¡to to ratna situacija dopuÅ¡ta, a poÄinitelji se ne boje kaÅ¾njavanja s obzirom da rodna neravnopravnost i nasilje, pa time i rodno uvjetovano nasilje, postaju izraÅ¾eniji u vrijeme konflikata i kriza. U ovaj oblik femicida ubrajamo i ubojstva izvjestiteljica s ratnih podruÄja i aktivistkinja koje se suprotstavljaju ratnim opresijama koja su ÄeÅ¡Ä‡a nego kada su u pitanju njihovi muÅ¡ki kolege, kako od strane njihovih institucija tako i od neprijateljske strane u sukobu. Postoji joÅ¡ jedan podoblik nasilja, a to je nasilje nad Å¾enama koje su pripadnice vojnih snaga, koje ponekad zavrÅ¡i ubojstvom Å¾ene od strane njihovih sudrugova â€“ vojnika, ili nadreÄ‘enih vojnih osoba. Ta ubojstva se ne dogaÄ‘aju samo u ratnim, veÄ‡ i u mirnodopskim uvjetima, a posebno u raznim kriznim situacijama.

Rasprostranjen oblik femicida su i ubojstva Å¾enske djece po roÄ‘enju koja su prakticirana kroz povijest na svim kontinentima i u razliÄitim sredinama. Uz to je vezana i praksa selektivnih pobaÄaja Å¾enske djece (feticid). Procjenjuje se da se u Indiji godiÅ¡nje izvrÅ¡i oko milijun pobaÄaja Å¾enskih fetusa, a da je nesklad izmeÄ‘u roÄ‘enih djeÄaka i djevojÄica toliki, da prema procjenama u Indiji nedostaje oko 100 milijuna Å¾ena. Osim toga, mortalitet djevojÄica do 5. godine je za 21 posto viÅ¡i od mortaliteta djeÄaka iste dobi uslijed nasilja, izgladnjivanja i zdravstvenog zanemarivanja. Na Balkanu su selektivni pobaÄaji Å¾enske djece i danas prisutni u Albaniji, Kosovu, Crnoj Gori i nekim regijama Makedonije kao posljedica tradicionalnog razmiÅ¡ljanja koje favorizira djeÄake, te su Å¾ene su pod snaÅ¾nim pritiskom da rode muÅ¡kog nasljednika pod svaku cijenu.

Globalno, izuzetno zabrinjavajuÄ‡i je porast ubojstva aboridÅ¾inskih i domorodaÄkih Å¾ena i djevojÄica. Nasilje nad ovim Å¾enama dio je globalne druÅ¡tvene, kulturne, ekonomske i politiÄke marginalizacije zajedno s negativnom naslijeÄ‘em kolonijalizma i rasistiÄkim politikama. Primjerice, domorodaÄke Å¾ene u Srednjoj Americi prisiljene su na migracije i rade jako slabo plaÄ‡ene poslove u teÅ¡kim uvjetima. ViÅ¡estruka diskriminacija (etniÄka, rasna, rodna, klasna) kojoj su izloÅ¾ene kulminira nasiljem, a institucije ih ne Å¡tite.*Isto tako, aboridÅ¾inske Å¾ene u Australiji i Kanadi su u mnogo veÄ‡em riziku bego bjelkinje da budu Å¾rtve nasilja i femicida. Rijetko prijavljuju nasilje zbog stavova dominantne bijele zajednice prema aboridÅ¾inskim zajednicama.

Tek u novije vrijeme viÅ¡e se govori nasilju i ubojstvima koja su motivirana mrÅ¾njom i predrasudama na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Posebno osjetljiva skupina su transrodne Å¾ene. U SAD-u aktivisti/kinje za prava trans* osoba veÄ‡ godinama upozoravaju na epidemiju ubojstava transrodnih Å¾ena. U prvoj polovici godine, u SAD-u je zabiljeÅ¾eno 20 prijavljenih ubojstava transrodnih Å¾ena. No, nije moguÄ‡e znati toÄan broj ovih ubojstava, a aktivisti/kinje upozoravaju kako se broj ubojstava motiviranih transfobijom rapidno poveÄ‡ava te da su velika veÄ‡ina Å¾rtava crne transrodne Å¾ene.

U Meksiku i drÅ¾avama Srednje Amerike, rastuÄ‡i fenomen bandi, organiziranog kriminala, trgovine drogom, trgovine ljudima, masovne migracije i prodaja oruÅ¾ja rezultiraju sve veÄ‡im postotkom ubijenih Å¾ena. Primjerice u Guatemali je tijekom 2004. godine broj ubijenih Å¾ena porastao za 114 posto, u Salvadoru 2006. za 111 posto, u Hondurasu 2007. â€“ 166 posto. Pandemijski porast femicida zabiljeÅ¾en je i u Meksiku. Prema National Citizen Femicide Observatory, koaliciji 43 organizacije u Meksiko je svakoga dana ubijeno Å¡est Å¾ena. U 2012. i 2013. evidentirali su 3892 femicida od koji su institucije vlasti istraÅ¾ile samo 24 posto.

Diane Russell danas kaÅ¾e kako je njen rad na temi femicida uvijek imao namjeru mobilizirati feministe/kinje i pokrenuti kampanje koje bi podizale svijest o ovim mizoginim zloÄinima i radile pritisak na institucije vlasti da doista kaÅ¾njava poÄinitelje femicida, izmeÄ‘u ostalog duÅ¾im zatvorskim kaznama, nego poÄinitelje ne-femicidalnih ubojstava. Å to se tiÄe samog termina femicida, danas je rasprostranjen diljem Latinske Amerike. Posljednjih godina smo pratili/e kako drÅ¾ave Latinske Amerike uvode zakone koji definiraju i kaÅ¾njavaju femicid kao specifiÄan zloÄin/kazneno djelo. Posljednja i 16. u nizu je bila Kolumbija s dosad najveÄ‡om predviÄ‘enom zatvorskom kaznom za poÄinitelja femicida â€“ od 20 do 50 godina.*Russell se zalaÅ¾e i za prepoznavanje AIDS-a kao oblika masovnog femicida s obzirom da je muÅ¡ki seksizam direktan uzrok oboljevanja Å¾ena od AIDS-a, te smatra kako muÅ¡karci koji namjerno prenose bolest Å¾enama i djeci moraju biti kaÅ¾njeni kao poÄinitelji femicida. Njezine analize se odnose na JuÅ¾nu Afriku u kojoj je AIDS najrasprostranjeniji. Sjeverna Amerika, Australija i Novi Zeland, koji prema izvjeÅ¡tajima takoÄ‘er biljeÅ¾e rapidan porast svih oblika femicida, joÅ¡ uvijek se nisu dovoljno ozbiljno uhvatili u koÅ¡tac s ovim rastuÄ‡im i zabrinjavajuÄ‡im problemom.

U dokumentu "Understanding and adressing violence against women" Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Pan American Health Organization dali su preporuke za najbolji pristup u borbi protiv femicida: pojaÄati nadzor i praÄ‡enje femicida i partnerskog nasilja; educirati i senzibilizirati medicinsko osoblje; educirati i senzibilizirati policiju; poveÄ‡ati prevenciju i poboljÅ¡ati intervenciju u sluÄajevima prijavljenog nasilja; reducirati posjedovanje oruÅ¾ja i postroÅ¾iti zakone o oruÅ¾ju; poboljÅ¡ati istraÅ¾ivanja svih oblika femicida.

UnatoÄ istraÅ¾ivanjima, preporukama, deklaracijama i rezolucijama, svjedoÄimo porastu ubojstava Å¾ena zato Å¡to su Å¾ene diljem svijeta. NajveÄ‡u frustraciju predstavlja Äinjenica da je femicid i dalje prihvaÄ‡en, toleriran i opravdavan â€“ kao posljedica snaÅ¾ne kulture nasilja i svih njegovihoblika na globalnoj i lokalnoj razini. Ujedinjeni narodi joÅ¡ uvije nisu usvojili rezoluciju koja bi izravno prepoznala i navela rodno zasnovano ubijanje Å¾ena odnosno femicid. Tu negdje, ukorak s Ujedinjenim narodima, idu i politike i dokumenti Europske unije, koja takoÄ‘er joÅ¡ nije naÅ¡la dobru strategiju borbe protiv nasilja nad Å¾enama, ukljuÄujuÄ‡i i femicid. U Europskom parlementu trenutno je u proceduri Prijedlog rezolucije Europskog parlamenta o sve uÄestalijoj pojavi ubojstva Å¾ena (femicida) u Italiji koji je proÅ¡le godine podnijela talijanska zastupnica Mara Bizzotto.* U Prijedlogu se traÅ¾i od Komisije da pokrene kampanju za podizanje razine osvijeÅ¡tenosti o pojavu ubojstva Å¾ena i za njenu stigmatizaciju te da donese mjere kojima Ä‡e se zajamÄiti veÄ‡a zaÅ¡tita Å¾ena od svih oblika nasilja. Sa zanimanjem Äekamo reakciju Europske komisije na ovaj prijedlog.

U meÄ‘uvremenu u Hrvatskoj (navodim samo neke goruÄ‡e probleme odnosno prioritete u borbi protiv nasilja nad Å¾enama, a posebno femicida):

- joÅ¡ uvijek Äekamo ratifikaciju Istanbulske konvencije koja bi nas obavezala na provoÄ‘enje mjera doneÅ¡enih na razini EU-a;

- joÅ¡ uvijek je teÅ¡ko doÄ‡i i do osnovnih podataka koji ukljuÄuju osnovne varijable koje se odnose na femicid, a kamoli da ukljuÄuju sve one relevantne varijable koje proizlaze iz tipologije femicida;

- joÅ¡ uvijek nitko ne prati femicid kao specifiÄno kazneno djelo niti u nevladinom sektoru;

- joÅ¡ uvijek nemamo obavezan GraÄ‘anski i zdravstveni/spolni odgoj i obrazovanje u hrvatskim Å¡kolama, ali zato imamo Vatikanske ugovore i vjeronauk...

http://libela.org/sa-stavom/6656-ubojstva-zena-zato-sto-su-zene-organizirana-poticana-dopustena-i-nekaznjena/

ÄŒlanci / Upoznajte feministkinje koje mijenjaju svijet

« on: July 22, 2015, 11:42:32 am »

Upoznajte feministkinje koje mijenjaju svijet

Å ri Lanka

Sarah Soysa: "Mlade feministkinje percipiraju se kao zla, straÅ¡na prijetnja."

Feminizam je potreban mladim djevojkama u Å ri Lanci gdje su Å¾ene, mladi ljudi i transrodne osobe zlostavljane i obespravljene. Oduzimaju im se prilike. Å ri Lanka ima visoku stopu tinejdÅ¾erskih trudnoÄ‡a. Prema istraÅ¾ivanju UNICEF-a, Å¡est posto mladih u dobi od 14 do 19 godina koji pohaÄ‘aju Å¡kolu i 22 posto adolescenata i adolescentica koji se ne Å¡koluju imaju seksualno iskustvo. U odnosu na to i unatoÄ Äinjenici da je pobaÄaj strogo ograniÄen u Å ri Lanci, lansirali smo prvu ikad sigurnu telefonsku liniju za medicinski pobaÄaj â€“ Ask Us (Pitajte nas). PruÅ¾amo informacije o pobaÄaju kroz tiskane materijale, slikovne i kampanje razglednicama, istraÅ¾ivanja i blogove. Zagovaramo seksualna prava na svim razinama, ukljuÄujuÄ‡i Å¡kolski sustav.
Ja sam feministkinja jer vjerujem da svi imaju pravo donositi odluke i postati voÄ‘e, a ipak je druÅ¡tvo kontrolirano patrijarhalnim vrijednostima.
Problem je bio oÄit na ovogodiÅ¡njoj konferenciji UN-ove komisije o statusu Å¾ena. DrÅ¾ave su odluÄivale o politikama koje utjeÄu na Å¾ene, mlade ljude, transrodne osobe i queer zajednicu bez konzultacije s njima.
Mlade feministkinje smatraju se zlom, straÅ¡nom prijetnjom; kao rezultat smo potpuno iskljuÄene iz procesa donoÅ¡enja odluka. Feministi/kinje su potrebni za poboljÅ¡anje uvjeta za svakoga. Trebaju nas poÅ¡tovati i shvaÄ‡ati ozbiljno.

Rumunjska

Mihaela Dragan: "Neke Romkinje se moraju udati veÄ‡ s 14 godina."

Romkinje se moraju boriti s dvostrukom diskriminacijom rasizma i seksizma. Neke Romkinje iz tradicionalnih zajednica se moraju udati s 14 ili manje godina, a njihovo djeviÄanstvo predstavlja Äast cijele obitelji te su nakon udaje prisiljene napustiti Å¡kolovanje i zatrudnjeti.
Ako bi Romkinje - feministkinje htjele promovirati ideju izbora adolescenticama, voÄ‘e u zajednici argumentiraju da je rana udaja tradicija, autentiÄna i specifiÄna za romsku kulturu. PromiÄu ranu udaju kao zaÅ¡titniÄku reakciju na anti-romski diskurs izvana. Neke djevojke koje napuÅ¡taju svoje zajednice moraju se suoÄiti s rasistiÄkim druÅ¡tvom i odbijanjima upravo zato jer su pripadnice romske zajednice.
Za mene kao Romkinju bilo je teÅ¡ko imati glas u druÅ¡tvu i romskoj zajednici koje sam dio. Trebamo feminizam jer su Romkinje svih uzrasta izloÅ¾ene zlostavljanju te veÄ‡i pokret kako bismo im pruÅ¾ili potporu i pokazali solidarnost.

Kenija

Catherine Tito: "Patrijarhalna kultura je duboko ukorijenjena."

Kao Å¾rtva genitalnog sakaÄ‡enja, moje osobno iskustvo oblikovalo je moju predanost borbi za prava djevojaka. Smatraju me izdajnikom jer sam odluÄila odbaciti patrijarhalnu strukturu, ali ne Å¾alim.
Mlade djevojke iz zajednice Masaija joÅ¡ uvijek su izloÅ¾ene riziku genitalnog sakaÄ‡enja. Taj barbarski Äin uskratio je mladim Masajkama njihova prava; njihove autonomnosti i integritet.
Patrijarhalna kultura duboko je ukorijenjena te je to velika borba za promjenu. Girls Re-defined je organizacija voÄ‘ena od strane djevojaka koja djeluje u Narok okrugu u Keniji. NaÅ¡a misija je osnaÅ¾ivanje djevojaka od 12 do 18 godina koje su izloÅ¾ene riziku ili su preÅ¾ivjele genitalno sakaÄ‡enje kako bi ponovno otkrile i slavile svoju cjelovitost, razvile samopouzdanje i postale agenti promjene u zajednici.
ZabiljeÅ¾ili smo sporu promjenu u stavu tradicionalnih voÄ‘a zajednice za napuÅ¡tanje prakse genitalnog sakaÄ‡enja djevojaka. Moj cilj je vidjeti sve viÅ¡e djevojaka koje idu u Å¡kolu i ostvaruju svoje snove. Ako djevojke u mojoj zajednici mogu ostvariti svoje snove i pretvoriti ih u ispunjen Å¾ivot, to je moja radost. Kao feministkinja vjerujem da djeÄaci i djevojke moraju dobiti jednake prilike u Å¾ivotu.

KambodÅ¾a

Monyvann Nhean: "Obitelji ovise o prihodima mladih Å¾ena."

Mlade KambodÅ¾anke pate od nedostatka samopouzdanja kada se radi o stvaranju Å¾ivotnih planova i odabiru karijere. DruÅ¡tvo ih ne osnaÅ¾uje da slijede svoje snove i ciljeve. Djevojke trebaju uzore da ih ohrabre kao i pristup informacijama koje im mogu pomoÄ‡i u donoÅ¡enju ispravne odluke za buduÄ‡nost. Zbog toga sam poÄela organizirati feministiÄke razgovore i programe mentoriranja karijera za srednjoÅ¡kolke â€“ Å¾elim da djevojke prihvate svoj puni potencijal i izgrade vjeÅ¡tine vodstva.
Å½elim osigurati da djevojke u KambodÅ¾i nisu cijenjene samo zbog njihovog djeviÄanstva veÄ‡ da ih se cijeni kao samostalna ljudska biÄ‡a. Å½elim da imaju snage donositi svoje odluke i oblikovati vlastite sudbine.
UlaÅ¾em puno energije u adolescentice, posebno njihove karijere i sigurnu migraciju. To su bitna pitanja za mlade Å¾ene u KambodÅ¾i: obitelji ovise o njihovom prihodu i to u lavovskom dijelu. Kada ne moÅ¾emo pronaÄ‡i posao u naÅ¡oj zemlji, emigriramo u velikim brojevima u susjedne zemlje. To je mnogo mladih Å¾ena dovelo u nesigurne radne i putne uvjete. Å½elim vidjeti bolju implementaciju politika koje Ä‡e zaÅ¡tititi prava Å¾ena kako bi se osiguralo da imaju pravo reÄ‡i da ili ne za seks, da imaju reproduktivna prava, pravo na izbor, pravo na politiÄku participaciju i ravnopravnu plaÄ‡u.

Armenija

Elvira Meliksetyan: "Smatraju nas nemoralnim Å¾enama."

Nije lako biti feministkinja u Armeniji. Smatraju nas nemoralnim Å¾enama koje su odluÄile razoriti nuklearnu obitelj. Stigme s kojima se moramo boriti nisu samo naporne veÄ‡ i opasne: stalno smo u strahu od napada ekstremista.
U Armeniji, adolescenticama nije dana prilika za istraÅ¾ivanje Å¾elja i interesa jer je naÅ¡e patrijarhalno druÅ¡tvo veÄ‡ odluÄilo koga Ä‡e voljeti i o Äemu trebaju brinuti. Od njih se oÄekuje da budu skromne i posluÅ¡ne kÄ‡eri, koje Ä‡e postati briÅ¾ne majke i posluÅ¡ne supruge. To znaÄi da su tinejdÅ¾erke izloÅ¾ene uskom setu ideja o tome kako bi njihova buduÄ‡nost trebala izgledati. Pate od niskog samopouzdanja, nedostatka samosvijesti i Äesto su pod stresom. Nakon Å¡to sam preÅ¾ivjela psihiÄko zlostavljanje u vezi, odluÄila sam biti dio pokuÅ¡aja da se zaustavi nekaÅ¾njavanje nasilja utemeljenog na spolu. Kada djevojke odluÄe osloboditi se okova stereotipa i uÄiniti neÅ¡to drukÄije, susreÄ‡emo se s otporom obitelji i zajednice. Za sve Å¾ene u Armeniji prakticiranje svojih prava dolazi s cijenom.
Nastavit Ä‡emo borbu za jednaka prava za prilike Å¾ena i djevojaka u Armeniji, iako to moÅ¾e ugroziti naÅ¡e Å¾ivote.

Indonezija

Firliana Purwanti: "Otvorenu raspravu o seksu onemoguÄ‡ava pritisak da djevojke moraju ostati djevice do braka."

Seksualna represija u Indoneziji uzrokuje mnogo problema za tinejdÅ¾erke oko neplaniranih trudnoÄ‡a, seksualnog nasilja, nesigurnog pobaÄaja i visokih stopa smrtnosti. Pritisak da djevojke moraju ostati djevice do braka ne dozvoljava otvorenu i iskrenu raspravu izmeÄ‘u roditelja i djece o seksu, a kamoli diskusiju o pristanku i kontracepciji.
Prema podacima istraÅ¾ivanja indonezijskog zdravstva i demografije iz 2012. godine, stopa tinejdÅ¾erske trudnoÄ‡e je 48 na 1.000. PribliÅ¾no dva milijuna IndoneÅ¾anki se podvrgava pobaÄaju i 30 posto njih Äine adolescentice. U 2010. godini nesiguran pobaÄaj Äinio je pet 5 do 11 posto u stopi smrtnosti majki u Indoneziji. Sigurni abortusi su jako ograniÄeni i dozvoljeni samo Å¾enama koje su u velikoj opasnosti i onima koje su preÅ¾ivjele silovanje te im je Äak i tada dopuÅ¡ten abortus samo ako je trudnoÄ‡a u trajanju manjem od 40 dana.
Pitam se zaÅ¡to IndoneÅ¾anke moraju biti djevice prije udaje, kada nitko ne brine za djeviÄanstvo muÅ¡karaca. Ja sam feministkinja jer osporavam nejednakosti.

Egipat

Ghadeer Ahmed: "Mlade djevojke nemaju pravo donositi svoje odluke."

U sijeÄnju 2012., na prvoj obljetnici revolucije od 25. sijeÄnja, osnovala sam Facebook stranicu Girls' Revolution. PoÄela je kao hashtag na Twitteru, koji sam koristila kako bih ohrabrila djevojke da dijele svoja iskustva diskriminacije temeljene na rodu. Shvatila sam da nisam jedina koja je bila izloÅ¾ena takvoj diskriminaciji.
U Egiptu, kada djevojka stupi u pubertet, prisiljena je podvrgnuti se sakaÄ‡enju genitalija, biti pokrivena velom i susresti se s druÅ¡tvenim stereotipovima. Mlade djevojke tretiraju se kao uzdrÅ¾avane i bez prava na donoÅ¡enje odluka. To ih sprjeÄava da budu tko jesu i prisiljava ih da zadovoljavaju druÅ¡tvena oÄekivanja umjesto da slijede svoje snove.
Nisam znala niÅ¡ta o feminizmu, dok nisam osnovala grupu na Facebooku. OdluÄila sam se zvati feministkinjom jer Å¾ene nemaju pravo izbora, nemaju vlast nad svojim tijelom te njima upravlja patrijarhat.
Seksualno nasilje, u privatnim i javnim sferama, ekonomska nejednakost spolova, druÅ¡tveni stereotipi i politiÄka opresija Å¾ena su joÅ¡ uvijek veliki problem u Egiptu.

http://www.libela.org/prozor-u-svijet/6211-upoznajte-feministkinje-koje-mijenjaju-svijet/

ÄŒlanci / U Indiji je kÄ‡i (joÅ¡)

« on: July 22, 2015, 11:07:25 am »

U Indiji je kÄ‡i (joÅ¡)

Dva najnovija sluÄaja silovanja strankinja u Indiji su na tu zemlju ponovno bacila loÅ¡e svjetlo. Nasilje protiv Å¾ena je duboko ukorijenjeno u indijsko druÅ¡tvo. Razlozi su raznovrsni.
Jedna 18-godiÅ¡nja Njemica je seksualno zlostavljana u jednom vagonu u juÅ¾noj Indiji. Napasnik je navodno bio sezonski radnik iz indijske provincije Bihar. Nekoliko dana kasnije je jedna danska turistkinja zalutala u indijskom glavnom gradu New Delhiju i upitala skupinu mladih muÅ¡karaca za put. Poslije toga je, kako je ispriÄala, napalo viÅ¡e muÅ¡karaca, odvezlo i silovalo. Osam osumnjiÄenih je u meÄ‘uvremenu identificirano - veÄ‡ ih se kazneno goni. Ta dva sluÄaja ponovno usmjeravaju pozornost javnosti na svakodnevno nasilje nad Å¾enama u Indiji.
Jedan izuzetno brutalan sluÄaj silovanja je veÄ‡ u prosincu 2012. izazvao ogorÄenje u cijelom svijetu. Tada je nekoliko muÅ¡karaca silovalo mladu studenticu u autobusu u indijskom glavnom gradu, za vrijeme dok je autobus vozio pored policijskih kontrola. Zbog teÅ¡kih ozljeda koje su joj nanesene silovanjem, meÄ‘u ostalim metalnom Å¡ipkom, studentica je dva tjedna poslije preminula u jednoj bolnici u Singapuru. Bijes je prije svega veliki u New Delhiju. Jer su djevojke i Å¾ene, unatoÄ hitno donesenim oÅ¡trijim kaznama, izgleda i dalje jako ugroÅ¾ene u tom gradu, u meÄ‘uvremenu poznatom kao "metropoli silovanja".

StoljeÄ‡ima stara tradicija

VeÄ‡ staroindijski izvori su Å¾eni u druÅ¡tvu dodijelili podreÄ‘enu ulogu, pojaÅ¡njava indologinja Renate Syed sa SveuÄiliÅ¡ta Ludwig Maximilian u MÃ¼nchenu. Syed se u svojoj knjizi "KÄ‡erka je nesreÄ‡a" (Ein UnglÃ¼ck ist die Tochter) intenzivno bavila diskriminacijom Å¾ena u staroj i u modernoj Indiji. "Å½ena je uvijek vaÅ¾ila kao vlasniÅ¡tvo muÅ¡karca. Samo je muÅ¡karac smatran razumnim biÄ‡em. Å½ene su vaÅ¾ile kao nerazumne", kaÅ¾e Syed i dodaje da se iz toga izvlaÄila teza da muÅ¡karac uvijek mora kontrolirati Å¾enu: "Na to i danas joÅ¡ nailazimo u Indiji, kad se Å¾eni ne dopuÅ¡ta da izgrade vlastiti identitet. Na Å¾ene se uvijek gleda kao na kÄ‡erku jednog muÅ¡karca ili kao suprugu. Tako im se oduzima autonomija". A seks vaÅ¾i kao tabu tema, dodaje znanstvenica.

DruÅ¡tvo u procesu transformacije

Indijsko druÅ¡tvo se trenutaÄno nalazi u razantnom procesu modernizacije. Proteklih godina se indijsko gospodarstvo moglo pohvaliti s odliÄnim stopama rasta i do deset posto. Ta nuklearna i regionalna sila u meÄ‘uvremenu samopouzdano traÅ¾i mjesto u VijeÄ‡u sigurnosti UN-a. Indija veÄ‡ odavno nije zemlja u razvoju, Å¡to postaje vidljivo kad se baci pogled na bljeÅ¡tave metropole New Delhi, Mumbai, Chennai ili Kolkatu (nekadaÅ¡nji naziv: Kalkuta). Ali u inozemstvu toliko cijenjeni i dobro obuÄeni IT i telekomunikacijski specijalisti i znanstvenici su u vlastitoj zemlji tek mala manjina. Jer joÅ¡ uvijek dvije-treÄ‡ine ljudi u Indiji Å¾ivi u ruralnim podruÄjima i od poljoprivrede: tamo gdje Äesto viÅ¡e sati dnevno nema struje i tekuÄ‡e vode. Mnogi od tih ljudi se osjeÄ‡aju iskljuÄeni iz tog gospodarskog uspona.
Sa zabrinutoÅ¡Ä‡u struÄnjaci promatraju kako jaz izmeÄ‘u bogatih i siromaÅ¡nih postaje sve veÄ‡i. "Frustracija postaje sve veÄ‡a", potvrÄ‘uje aktivistkinja za Å¾enska prava Urvashi Bhutalia iz Delhija. "Ali to nije jedini razlog zaÅ¡to je nasilje protiv Å¾ena toliko duboko ukorijenjeno u druÅ¡tvu. Svatko moÅ¾e vidjeti da naÅ¡ pravni sustav ne funkcionira dobro. Policija je dijelom korumpirana i spora." Aktivistice poput Bhutalie kritiziraju da policija u sluÄajevima silovanja Äesto Å¡titi poÄinitelje, prije svega onda kad se radi o utjecajnim ili bogatim osobama. Onda je do Å¾ena da dokaÅ¾u kazneno djelo. Osim toga, sudstvo je preoptereÄ‡eno, pa tako moÅ¾e godinama potrajati dok uopÄ‡e doÄ‘e do procesa
MeÄ‘utim, postoji joÅ¡ razloga zaÅ¡to su Å¾ene Äesto zakinute u indijskom druÅ¡tvu. Oduvijek se u Indiji prije vjenÄanja, prema hinduistiÄkom obiÄaju, zahtijeva miraz od obitelji mladenke. Iako je to veÄ‡ desetljeÄ‡ima sluÅ¾beno zabranjeno, taj obiÄaj se joÅ¡ uvijek provodi. Tako djevojke i Å¾ene postaju veliki financijski teret. U nekim sjevernim regijama, prije svega u saveznim zemljama Punjab i Haryana, je stoga proteklih godina uÄestalo dolazilo do pobaÄaja Å¾enskih fetusa. I ta praksa je sluÅ¾beno zabranjena. No, odnos spolova u spomenutim saveznim zemljama pokazuje drugu sliku.

Nisko obrazovanje

Diskriminacija djevojÄica poÄinje vrlo rano. Studije su pokazale da u mnogim regijama Indije Å¾ene sinove doje duÅ¾e nego kÄ‡erke. Osim toga, u obiteljima s puno djece se Å¡kolsko obrazovanje djevojÄica Äesto Å¾rtvuje u korist djeÄaka. Roditeljima je pritom vaÅ¾no da se sinovi obrazuju, jer su oni ti koji su u takvim okruÅ¾enjima, u zemlji u kojoj nema socijalnih sustava, njihovo "mirovinsko osiguranje". I toj tradiciji se indijska vlada nastoji suprotstaviti. Tako je za djevojÄice pohaÄ‘anje nastave u drÅ¾avnim Å¡kolama besplatno. Popis stanovniÅ¡tva iz 2011. pokazuje da je na tom polju zabiljeÅ¾en napredak. Stopa pismenosti kod Å¾ena u Indiji sada iznosi 65,4 posto, dok je 2001. joÅ¡ iznosila tek oko 48 posto.
Sve to Å¾ene Äini lakim plijenom, kaÅ¾e indologinja Renate Syed i dodaje da se poÄinitelji ne libe zlostavljati ni malu djecu. U travnju 2013. se u Å¾iÅ¾i javnosti naÅ¡ao sluÄaj silovanja petogodiÅ¡nje djevojÄice: "Djeca su u Indiji na ulici, i poÄinitelji ih lako mogu uhvatiti. A upravo male djevojÄice su Äesto uplaÅ¡ene. Tradicionalno ih se odgaja da budu Äestite, posluÅ¡ne i da muÅ¡karce smatraju autoritetima." Syed meÄ‘utim smatra da je, uzimajuÄ‡i u obzir broj stanovnika od 1,2 milijarde, stvarni broj kaznenih djela nasilja nad Å¾enama manji nego Å¡to se stjeÄe dojam zbog aktualnog izvjeÅ¡tavanja u medijima.

Poziv za promjenom

Aktivistkinja Urvashi Bhutalia, unatoÄ svim tim problemima u druÅ¡tvu, vidi pozitivne znakove promjena. KaÅ¾e da se zbog sluÄaja teÅ¡kog silovanja studentice 2012., pokrenula diskusija u druÅ¡tvu i viÅ¡e sluÄajeva se prijavljuje: "Kazneni zakon se pooÅ¡trio, iako vlada nije prihvatila sve naÅ¡e prijedloge. Svejedno, novi zakon vidim kao prvi uspjeh."
Do istinskih promjena, meÄ‘utim, moÅ¾e samo doÄ‡i uz viÅ¡e obrazovanja, naglaÅ¡ava Bhutalia. A to, dodaje, mora poÄeti u obiteljima. Osim toga, viÅ¡e Å¾ena se mora angaÅ¾irati u politici, kaÅ¾e ta aktivistkinja, zahtijevajuÄ‡i Å¾ensku kvotu na drÅ¾avnoj razini. Promjene Ä‡e doÄ‡i, uvjerena je Bhutalia, ali ona je takoÄ‘er svjesna da Ä‡e to biti dugotrajan proces.

http://www.libela.org/prozor-u-svijet/4712-u-indiji-je-kci-jos/

ÄŒlanci / Kako je kampanja #DontManCriminate promaÅ¡ila 'ceo futbal'

« on: July 22, 2015, 10:41:31 am »

Kako je kampanja #DontManCriminate promaÅ¡ila 'ceo futbal'
Ivana Å½ivkoviÄ‡

Indijski online magazin Maggcom, samoprozvani 'ultimativni modni vodiÄ za lifestyle i tehnologiju ', pokrenut 2015. godine, je krajem lipnja zapoÄeo online kampanju #DontManCriminate, koju su neki od medija s pravom prozvali spektakularno krivim pokuÅ¡ajem ispravljanja rodne nejednakosti. Cilj kampanje je, kako objaÅ¡njava Maggcom, promovirati jednakost izmeÄ‘u muÅ¡karaca i Å¾ena, s naglaskom na muÅ¡karce, te zaustaviti diskriminaciju muÅ¡karaca, odnosno, da se poput Maggcoma malo poigram rijeÄima, muÅ¡kriminaciju.
"ZaÅ¡to bi se muÅ¡karci morali ustati sa svog sjedala ako dama pokraj njih stoji? ZaÅ¡to bi muÅ¡karci trebali damama pridrÅ¾avati vrata? MuÅ¡karci ne dobivaju besplatan upad u klubove. MuÅ¡karci, za razliku od Å¾ena, nemaju mjeseÄnice, stoga se ne mogu izvlaÄiti iz problema s objaÅ¡njenjem da su u PMS-u. MuÅ¡karci ne dobivaju glasove na raÄun simpatiÄnosti. ZaÅ¡to muÅ¡karci ne bi plakali? ZaÅ¡to bi muÅ¡karci trebali nositi teÅ¾ak teret? ZaÅ¡to ne Å¾ene?"

Indija â€“ obeÄ‡ana zemlja za zagovaratelje/ice nejednakosti

Ovaj Maggcomov pokuÅ¡aj ispravljanja krivih dÅ¾ender Drina je problematiÄan na toliko razina da se teÅ¡ko odluÄiti odakle zapoÄeti. MoÅ¾da od izraza 'dama'? Taj izraz, koji Maggcom uporno koristi, spada u isti koÅ¡ s otvaranjem vrata i prepuÅ¡tanjem sjedala â€“ u krajnje arhaiÄan koÅ¡ koji se odrÅ¾ava na Å¾ivotu samo zato Å¡to odreÄ‘en postotak populacije na individualnoj razini odbija preispitati uloge koje obnaÅ¡amo u druÅ¡tvu samo zato Å¡to su i dalje svojevrstan normativ. MoÅ¾da od krajnje binarnog razumijevanja svijeta i rodnih uloga? Perpetuiranja stereotipa o PMS-om izmuÄenim Å¾enama na rubu Å¾ivÄanog sloma? Na koncu, da, zaÅ¡to muÅ¡karci ne bi plakali? Zato Å¡to ih tome poduÄava to isto stereotipno i binarno druÅ¡tvo zbog kojeg Maggcom smatra da otkriva toplu vodu pitanjem 'ZaÅ¡to muÅ¡karci ne bi plakali?'.
Maggcom se zatim baca u razjaÅ¡njavanje pojma 'menism', kojeg Ä‡u, u nedostatku boljeg izraza u hrvatskom jeziku, prevoditi kao menizam:
"Menizam. Podsjetimo se na zaboravljeni rod, rod od kojeg se u svakoj prilici oÄekuje dÅ¾entlmenstvo. Kada Å¾ene govore da Å¾ele biti izjednaÄene s muÅ¡karcima, preÅ¡uÄ‡uje se da se od muÅ¡karaca i dalje oÄekuje kavalirstvo. MuÅ¡karcima treba predah od herojstva â€“ oni su suoÄeni s posve drugaÄijim oblikom maltretiranja. Rodna nejednakost muÅ¡karce uznemiruje jednako koliko i Å¾ene. Ova je kampanja za sve muÅ¡karce, Å¾rtve druÅ¡tva koje uporno zaboravlja probleme s kojima se muÅ¡karci suoÄavaju."
Posebno je tragiÄna Äinjenica da je ova kampanja osmiÅ¡ljena u Indiji, zemlji koja je prema nedavno provedenom istraÅ¾ivanju Fondacije Thomasa Reutersa ocijenjena kao Äetvrta najnepoÅ¾eljnija zemlja za Å¾ene. Razlozi su potresni - Å¾enski feticid i Äedomorstvo, trgovina ljudima (90 posto trgovine ljudima dogaÄ‘a se upravo u Indiji), Indija ima oko 3 milijuna prostitutki (od kojih su 40 posto djeca), seksualno ropstvo, prisilni i dogovoreni brakovi, silovanja i zlostavljanja koja se ne sankcioniraju, veÄ‡ stigmatiziraju Å¾rtve. Ono Å¡to je joÅ¡ tuÅ¾nije jest Å¡to se ovaj gore navedeni citat pripisuje Å¾eni, Jahanvi Maheshwari, Å¡to govori o dubokoj ukorijenjenosti patrijarhata u sve pore indijskog druÅ¡tva, kao i u samosvijest Å¾ena u Indiji.
S obzirom na kontroverzno visoku stopu ubojstava i silovanja u Indiji, kampanju su odmah prigrlili i zagovaratelji teze da je toliko visoka stopa rezultat laÅ¾nog prijavljivanja. RijeÄ je o raspravi #Falsecases.

Reakcije

Kampanja je 'slomila' internet. Mnoge je Å¡okirala, mnoge ostavila s upitnicima nad glavama. Bilo je i onih uvjerenih da je rijeÄ o Å¡ali. Kod nekih je izazvala ljutnju, kod nekih smijeh, kod nekih sarkazam, a kod nekih, naÅ¾alost, slaganje.
Zbog nevjerojatnog interesa Maggcom je odluÄio dodatno komentirati situaciju:
"ÄŒinjenica da smo kampanjom dotaknuli milijune ljudi dokazuje da ovo nije Å¡ala, veÄ‡ problem koji zahtijeva stvarne mjere dok joÅ¡ nije prekasno, dok muÅ¡karcima ne postane suviÅ¡e teÅ¡ko opstati u ovom druÅ¡tvu kojim dominiraju Å¾ene", objaÅ¡njava autor teksta Varun Choudhary.
Da nema toliko Dalmacije u meni, vjerojatno bih ovaj paragraf zavrÅ¡ila komentarom "Da, zicer".

Å to je sve pogreÅ¡no u ovoj kampanji?

Kampanja, izmeÄ‘u ostalog, naglaÅ¡ava kako glas protiv muÅ¡kriminacije ne znaÄi da ne podrÅ¾avate Å¾ensku borbu za ravnopravnost, veÄ‡ se kampanjom samo Å¾eli osvijestiti kako su i muÅ¡karci suoÄeni s nepravdom. Nije, na deklarativnoj razini, niÅ¡ta pogreÅ¡no u ovoj izjavi. MeÄ‘utim, prije nego ispadne da se Maggcomu ipak potkralo zrnce mudrosti, potrebno je analizirati sadrÅ¾aj postera koji su kampanju uspjeli uÄiniti viralnom. Za poÄetak, da si dam malo oduÅ¡ka, meni se Äini kako je autorima i autoricama kampanje protiv muÅ¡kriminacije od svega najspornija problematika slobodnog upada u klubove, Å¡to govori neÅ¡to o infantilnosti ovog medijskog istupa. Å toviÅ¡e, ta je stavka izazvala nebrojene rasprave korisnika i korisnica druÅ¡tvenih mreÅ¾a. Ipak, da ne bude sve u okviru zeza, Å¡ege, Å¡ale i kalambure, uozbiljit Ä‡u se.
PosluÅ¾it Ä‡u se logikom kampanje â€“ dokaz da Å¾ivimo u svijetu kojim dominiraju Å¾ene jest tvrdnja kako Å¾ene nerijetko dobivaju besplatna piÄ‡a i besplatne upade u klubove. Daljnji 'dokazi' su situacije u kojima muÅ¡karci Å¾enama nose prtljagu, prepuÅ¡taju sjedala, a Äak i proizvodi diskriminiraju muÅ¡karce â€“ neprivlaÄni muÅ¡karci se ne mogu uÅ¡minkati, ne proizvode se Å¡tikle za niske muÅ¡karce, a glupi muÅ¡karci nemaju (kako Maggcom to shvaÄ‡a) 'privilegiju' da im se sve oprosti jer su 'glupe plavuÅ¡e'.

Å to se tiÄe upada u klubove â€“ razlog te prakse koja se primjenjuje diljem svijeta je krajnje patrijarhalne naravi. Å½ene imaju besplatan upad u klubove jer se vlasnici klubova nadaju da Ä‡e na taj naÄin privuÄ‡i Å¡to viÅ¡e muÅ¡karaca. Sve je, dakle, podreÄ‘eno Å¾eljama i potrebama muÅ¡karaca. Na vrhu piramide je, meÄ‘utim, samo jedna stvar, a to je profit. Profit od prodaje piÄ‡a muÅ¡karcima koji Ä‡e se sjatiti u klubove kako bi plaÄ‡ali piÄ‡a Å¾enama koje su dobile slobodan upad, i to zato Å¡to ih druÅ¡tvo uÄi da je Å¾enu najlakÅ¡e osvojiti ukoliko je na ovaj ili onaj naÄin kupiÅ¡.
Nadalje, jeste li baÅ¡ sigurni da ne postoji Å¡minka za muÅ¡karce? Jednostavan pothvat poznat kao guglanje otkriva kako ne samo da postoji Å¡minka za muÅ¡karce, veÄ‡ i tutorijali za Å¡minkanje. ÄŒak i da ne postoji, popriliÄno sam sigurna da su puderi i korektori rodno neutralni. MoÅ¾da ne postoje Å¡tikle, ali postoji neÅ¡to Å¡to se zove 'shoe lifts', a moÅ¾ete ih nabaviti na Amazonu gdje koÅ¡taju nevjerojatnih 19,99! A i, nosite Å¡tikle ako vam se nose Å¡tikle. Ovo je samo trivijalni dio problema. Kampanja, kao Å¡to je zakljuÄio velemudri Varun Choudhary, zaista jest privukla milijune. IzmeÄ‘u ostalog, kampanja je privukla glumce, kako Maggcom navodi, zlatnog doba Bollywooda koji su podigli svoj glas protiv diskriminacije muÅ¡karaca.

Ispod prvog plakata stoji i dodatno pojaÅ¡njenje:
"Sve lijepe, pametne, pa i bogate djevojke, traÅ¾e bogatog muÅ¡karca za kojeg Ä‡e se udati. MladiÄ‡ mora biti ili bogat ili zgodan da bi se oÅ¾enio bilo kojom djevojkom. Povijest nas poduÄava situacijama u kojima se glupe plavuÅ¡e udaju za bogate tatice i Å¾ive od njihovog novca, a pametni i zgodni mladiÄ‡i moraju svoj novac zaraditi."
ObjaÅ¡njavanje svih razloga zbog kojih je ova tvrdnja pogreÅ¡na bi potrajalo i pretvorilo se u glomaznu digresiju pa neÄ‡u dodatno pojaÅ¡njavati problematiku koja je, sigurna sam, svima veÄ‡ i viÅ¡e nego jasna.
Drugi plakat, koji izraÅ¾ava tvrdnju 'Ako ti ne dopustim da radiÅ¡, nesiguran sam. Ako ti dopustim da radiÅ¡, trpim uvrede da Å¾ivim od Å¾enine plaÄ‡e' je gotovo zastraÅ¡ujuÄ‡. Kakva je toÄno razina (ne)shvaÄ‡anja rodne ravnopravnosti prisutna kod autora i autorica ove kampanje ako svjesno promoviraju tezu da je na muÅ¡karcima odluka o tome hoÄ‡e li Å¾ene raditi ili ne? Zar je novac kojeg zarade Å¾ene neÄasniji od novca kojeg zarade muÅ¡karci?

Na koncu, autori kampanje od glumaca s nekih plakata nisu traÅ¾ili dopuÅ¡tenje za koriÅ¡tenje njihovih fotografija, odnosno lica. Kao glasnogovornici kampanje su iskoriÅ¡teni, izmeÄ‘u ostalih, Elijah Wood, koji se u intervjuu za GQ deklarirao kao feminist, te Jude Lude Law, koji je u intervjuu za Mr. Porter 2013. godine objasnio kako naÄin na koji Hollywood tretira Å¾ene smatra nepoÅ¡tenim.
Ali to nije sve â€“ uz krivo shvaÄ‡anje rodne ravnopravnosti, Maggcom vam nudi i aplikaciju #DontManCriminate.

http://www.libela.org/sa-stavom/6396-kako-je-kampanja-dontmancriminate-promasila-ceo-futbal/

ÄŒlanci / Seksizam Å¾ene boli jednako kao i obiÄno zlostavljanje

« on: July 11, 2015, 01:54:03 pm »

Seksizam Å¾ene boli jednako kao i obiÄno zlostavljanje

Verbalno zlostavljanje Äesto prelazi i u fiziÄko. ZapoÄinje s neukusnim komplimentima ili komentarima i prerasta u â€œsluÄajne dodireâ€

Lijepe Å¾ene imaju bolju startnu poziciju u odnosu na muÅ¡kobanjaste kandidatkinje ako se prijavljuju na tipiÄno Å¾enska radna mjesta kao Å¡to je primjerice posao tajnice, no natjeÄu li se za â€œmuÅ¡koâ€ zanimanje ljepota Ä‡e im samo odmoÄ‡i, pokazuju rezultati ameriÄke studije. PrivlaÄni ili Å¡armanti muÅ¡karci uvijek Ä‡e imati prednost, bez obzira na vrstu posla na koju se prijavljuju. U odreÄ‘enim okolnostima poslodavci imaju legitimni pravo traÅ¾iti zaposlenike koji su â€œugodni okuâ€, osobito ako rade na Å¡alterima ili u stalnom kontaktu s ljudima kojima moraju prodati proizvod, objasnio je Stefanie Johnson, profesor na Coloradskom sveuÄiliÅ¡tu i voditelj studije. Kod ispitanika kojima je reÄeno neka odaberu najboljeg Äovjeka za posao muÅ¡kih zanimanja poput zaÅ¡titara, zatvorskog Äuvara ili vozaÄa kamiona lijepe Å¾ene nisu imale uspjeha. No sudeÄ‡i prema rezultatima istraÅ¾ivanja objavljenog struÄnom socioloÅ¡kom Äasopisu lijepi ljudi lakÅ¡e prolaze u poslovnom svijetu. Osim veÄ‡ih plaÄ‡a, lakÅ¡e napreduju i imaju veÄ‡u podrÅ¡ku okoline. DomaÄ‡e istraÅ¾ivanje o jednakim moguÄ‡nostima na trÅ¾iÅ¡tu rada koje je proveo CESI pokazuje kako je muÅ¡ki rukovodeÄ‡i kadar dominantan u svim poduzeÄ‡ima bez obzira na spolnu strukturu zaposlenih i Äini 65 posto. Seksizam na poslu boli i poniÅ¾ava jednako kao seksuano zlostavljanje, pokazuje studija Michiganskog sveuÄiliÅ¡ta. Uvrede, Å¡ale i mobbing na spolnoj bazi ne treba olako shvatiti jer osim Å¡to uniÅ¡tavaju motivaciju ostavljaju i psiholoÅ¡ke oÅ¾iljke.

Govore im kako nisu dovoljno dobre samo zato Å¡to su Å¾ene. Devet od deset Å¾ena na poslu trpi neki oblik seksualne diskriminacije, pokazuju rezultati istraÅ¾ivanja na SveuÄiliÅ¡tu Michigan. Na podugaÄkom popisu uvreda kojima muÅ¡karci najviÅ¡e vrijeÄ‘aju Å¾ene nalazi se javno predbacivanje kako nisu dovoljno dobre za posao. No verbalno zlostavljanje Äesto prelazi i u fiziÄko. ZapoÄinje s neukusnim komplimentima ili komentarima i prerasta u â€œsluÄajne dodireâ€ u prolazu. Å½ensko odbijanje direktnih ili indirektnih â€œromantiÄnihâ€ ponuda nadreÄ‘enih najÄeÅ¡Ä‡e zavrÅ¡ava otkazom ili daljnjim mobbingom zbog kojeg Äesto pate i profesionalni rezultati.

ÄŒlanci / Seksizam u svakodnevici: MuÅ¾ ti kuha? A zaÅ¡to ti to ne radiÅ¡?

« on: July 11, 2015, 01:50:12 pm »

Seksizam u svakodnevici: MuÅ¾ ti kuha? A zaÅ¡to ti to ne radiÅ¡?

Oba spola otvoreno su progovorila kakve seksistiÄke komentare su Äuli. Nekima je u redu da Å¾ene manje plaÄ‡aju za isti posao jer "muÅ¡karac ima veÄ‡e troÅ¡kove"

I muÅ¡karci i Å¾ene otvoreno su progovorili na aplikaciji Whisper o najgorim seksistiÄkim komentarima koji su im bili upuÄ‡eni. Stereotip je i dalje da je Å¾ena za kuhinju i djecu jer "nije previÅ¡e bistra", a muÅ¡karac za fakultete i veÄ‡e plaÄ‡e za isti posao, jer "on ima veÄ‡e troÅ¡kove".
Ovo su njihova iskustva:
- IdeÅ¡ na smjer znanost? Mislim, sretno, ali... To su stvari za muÅ¡karce, neÄ‡eÅ¡ daleko dogurati.
- Å½ene ne pripadaju na fakultet, trebale bi biti kod kuÄ‡e i imati djecu.
- Tvoj muÅ¾ kuha? ZaÅ¡to to ti ne radiÅ¡?
- Neznanac mi je priÅ¡ao na poslu i pitao me zaÅ¡to nisam udata, jesam li neplodna.
- Ti si Å¾ena, ti nisi za vojsku.
- IdeÅ¡ li na fakultet po svoju "gospoÄ‘a" diplomu? Nisi previÅ¡e bistra, Äak niti za curu.
- U ovoj kompaniji muÅ¡karci moraju imati veÄ‡e plaÄ‡e jer oni uzdrÅ¾avaju svoje obitelji, imaju viÅ¡e troÅ¡kova nego ti.
- Ti si muÅ¡karac pa ne moÅ¾eÅ¡ odgajati kÄ‡er samostalno.
- ZaÅ¡to plaÄeÅ¡? Pa Å¡to si ti curica?
- Jednom su mi rekli da zaÅ¡utim jer je "muÅ¡karac govorio".

http://www.24sata.hr/psihologija/seksizam-u-svakodnevici-muz-ti-kuha-a-zasto-ti-to-ne-radis-425306

ÄŒlanci / SiromaÅ¡tvo ima Å¾ensko lice

« on: May 21, 2015, 11:22:32 am »

SiromaÅ¡tvo ima Å¾ensko lice
PiÅ¡e: Nada KujundÅ¾iÄ‡

Ako je vjerovati Älanici Oxfordskog instituta za socijalnu politiku i skupine Women's Budget Fran Bennett, rod ima snaÅ¾an utjecaj i na uzroke i na posljedice siromaÅ¡tva. MeÄ‘utim, pitanje roda rijetko kada ulazi u rasprave o siromaÅ¡tvu. Pribjegavanje rodno neutralnom vokabularu u diskursu o siromaÅ¡tvu, smatra Bennett, zaklanja pogled na â€œvaÅ¾na pitanja o razlikama u odnosima Å¾ena i muÅ¡karaca prema skrbi, trÅ¾iÅ¡tu rada i drÅ¾avi blagostanjaâ€.
I u sluÄajevima kada se pitanje roda uvodi u raspravu, uglavnom ga se svodi na brojÄane odnose muÅ¡karaca i Å¾ena koji/e Å¾ive u siromaÅ¡tvu (u veÄ‡ini zemalja siromaÅ¡ne Å¾ene brojÄano nadmaÅ¡uju muÅ¡karce). Å toviÅ¡e, silne brojke i statistiÄki podaci, njihove usporedbe i analize u tolikoj mjeri zaokupljaju struku da se rijetko tko pita koji su uzroci nejednakosti o kojoj spomenute brojke svjedoÄe.
Nepotpunoj (a djelomice i pogreÅ¡noj) slici o vezi roda i siromaÅ¡tva pridonosi i Äinjenica da su dosadaÅ¡nja istraÅ¾ivanja na spomenutu temu bila ograniÄena na kuÄ‡anstva na Äelu sa Å¾enama. Prvi korak ka popravljanju postojeÄ‡e situacije, smatra Bennett, leÅ¾i upravo u napuÅ¡tanju fokusa sa 'Å¾enskih' kuÄ‡anstava.
O spomenutoj potrebi proÅ¡irivanja fokusa istraÅ¾ivanja na druge oblike kuÄ‡anstva, naroÄito ona kojima su na Äelu parovi, veÄ‡ je govorila Jane Millar. Spomenuta istraÅ¾ivaÄica istiÄe nuÅ¾nost sagledavanja doprinosa svakog pojedinca kuÄ‡anstvu, te stupnja njihove ovisnosti o drugim Älanovima/cama tog istog kuÄ‡anstva. Takav pristup, smatra Millar, pridonio bi boljem razumijevanju procesa osiromaÅ¡ivanja pojedinaca nakon eventualnog raspada kuÄ‡anstva, kao i uloge roda u kuÄ‡anstvima u kojima siromaÅ¡tvo pogaÄ‘a oba partnera.
Millarinim naputcima Bennett pridodaje i vaÅ¾nost razvijanja svijesti o promjenama na trÅ¾iÅ¡tu rada i Å¡irim druÅ¡tvenim promjenama. Sve veÄ‡i udio Å¾ena na trÅ¾iÅ¡tu rada posljednjih desetljeÄ‡a rezultira poveÄ‡anjem prosjeÄnog prihoda po kuÄ‡anstvu, Å¡to pak dovodi do pomicanja granice siromaÅ¡tva.
To, pak, znaÄi da se mnogo veÄ‡i broj kuÄ‡anstava koja ovise o samo jednoj plaÄ‡i sada nalazi na/ispod granice siromaÅ¡tva. Istovremeno, sve je manje financijske potpore dostupne onima koji iz ovog ili onog razloga ne sudjeluju na trÅ¾iÅ¡tu rada, a i porodiljne naknade sve su skromnije (podaci koje navodi Bennett odnose se na Ujedinjeno Kraljevstvo, no niti u Lijepoj naÅ¡oj situacija nije niÅ¡ta bolja). Iako nitko do sada nije u potpunosti usvojio Millarine sugestije, brojni istraÅ¾ivaÄi/ce uhvatili/e su se u koÅ¡tac sa sliÄnim problemima.
U Europskoj uniji osobita se paÅ¾nja posveÄ‡uje problemu siromaÅ¡nih radnika/ca: istraÅ¾ivanja su pokazala da siromaÅ¡tvo ÄeÅ¡Ä‡e pogaÄ‘a zaposlene Å¾ene nego muÅ¡karce, uglavnom zbog vrste zaposlenja i niÅ¾ih primanja.VeÄ‡ i ovaj primjer podupire Bennettinu tezu da pri razmatranju siromaÅ¡tva valja uzeti u obzir kljuÄne rodne probleme, poglavito nejednaku raspodjelu rada, te razlike u plaÄ‡ama i pravima na novÄanu pomoÄ‡.
Prvi korak ka boljem razumijevanju i potpunijim analizama veze siromaÅ¡tva i roda, smatra Bennett, leÅ¾i u istraÅ¾ivanju novÄane zavisnosti pojedinaca unutar kuÄ‡anstava, Äak i takvih koja su trenutno iznad granice siromaÅ¡tva. Naime, financijska ovisnost u sebi krije dodatan rizik siromaÅ¡tva.
Nedavno istraÅ¾ivanje Nacionalnog odbora za jednakost u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da je rodna nejednakost mnogo veÄ‡a na polju materijalne (ne)ovisnosti negoli na polju siromaÅ¡tva. Velik broj Å¾ena i dalje je materijalno ovisan o svojim obiteljima i/ili partnerima Å¡to bi se, kako tvrdi profesor ekonomije Tony Atkinson, takoÄ‘er moglo okarakterizirati kao Å¾ivot u siromaÅ¡tvu. O tome da li se ovisnost o novÄanoj potpori drugih dade izjednaÄiti sa siromaÅ¡tvom dalo bi se raspravljati; ono Å¡to je sigurno jest da ta vrst ovisnosti sa sobom nosi rizik buduÄ‡eg siromaÅ¡tva.
Da bismo bolje razumjeli poveznice izmeÄ‘u roda i siromaÅ¡tva, smatra Bennett, najprije valja identificirati i analizirati pojedine sastavnice prihoda parova kao i promjene u prihodima i materijalnim situacijama kroz Å¾ivotni vijek pojedinca. Takve spoznaje kljuÄne su za bolju procjenu konkretnih utjecaja i posljedica koje pojedini zakoni i strategije imaju u praksi.

http://www.voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo/item/6155-siromastvo-i-rod

ÄŒlanci / Rodne razlike u samopouzdanju

« on: November 04, 2014, 12:24:32 pm »

Rodne razlike u samopouzdanju

PiÅ¡e: Doris KramariÄ‡

AmeriÄki magazin The Atlantic u novom broju donosi opÅ¡irni Älanak o razlikama u samopouzdanju izmeÄ‘u muÅ¡karaca i Å¾ena, koje do izraÅ¾aja ponajviÅ¡e dolaze u poslovnom okruÅ¾enju. Novinarke Katty Kay iz BBC World News i Claire Shipman iz ABC News dvadeset godina aktivno izvjeÅ¡tavaju o ekonomsko-politiÄkim temama te su u tom periodu imale priliku intervjuirati neke od najutjecajnijih Å¾ena SAD-a. OÄekivale su da te Å¾ene "prÅ¡te od samopouzdanja", no, pokazalo se da su centri moÄ‡i, u rijetkim situacijama kada se u njima nalaze Å¾ene, mjesto njihovog preispitivanja.

Neosporan je napredak od vremena kada su Å¾ene drÅ¾ale pognute glave i nadale se da Ä‡e njihov naporan rad biti prepoznat i nagraÄ‘en. Danas u SAD-u viÅ¡e Å¾ena zavrÅ¡ava fakultete te se nadilaze rodne razlike u srednjoj klasi menadÅ¾menta, a istraÅ¾ivanja pokazuju da Å¾ene jednako uspjeÅ¡no upravljaju poslovanjem. No, koliko god naporno radile, muÅ¡karci joÅ¡ uvijek lakÅ¡e i brÅ¾e dolaze do promaknuÄ‡a i bolje su plaÄ‡eni.

Na najviÅ¡im razinama Å¾ene gotovo uopÄ‡e ne postoje i njihov broj se gotovo uopÄ‡e ne poveÄ‡ava, tvrde Kay i Shipman. Iako se kao Äesta prepreka, koje donekle moÅ¾e promijeniti prioritete Å¾ena u pogledu napretka u karijeri, navodi majÄinstvo, autorice smatraju da se u samoj srÅ¾i problema nalazi akutni nedostatak samopouzdanja.

Kay i Shipman sprovele su niz razgovora s iznimno uspjeÅ¡nim poslovnim Å¾enama i kod veÄ‡ine su, tvrde, naiÅ¡le na isti obrazac razmiÅ¡ljanja tj. osporavanja vlastitih sposobnosti, zasluga i dostignuÄ‡a. To ih je inspiriralo na dublje istraÅ¾ivanje u kojem Ä‡e se fokusirati na pitanje da li nedostatak samopouzdanja usporava napredak kod Å¾ena. Svoju poÄetnu tezu, da je kod Å¾ena konkretna kriza prouzroÄena ogromnom razlikom u samopouzdanju meÄ‘u spolovima, Kay i Shipman tumaÄe kao rezultat razliÄitih Äimbenika, od biologije do odgoja.

Iz rezultata istraÅ¾ivanja autorice zakljuÄuju sljedeÄ‡e:
ï‚§   Å¾ene znatno ÄeÅ¡Ä‡e sumnjaju u vlastitu karijeru i izvedbu poslovnih zadataka
ï‚§   muÅ¡karci su do Äetiri puta ÄeÅ¡Ä‡e skloniji inicirati pregovore oko plaÄ‡e od Å¾ena
ï‚§   kada pregovaraju o plaÄ‡ama Å¾ene traÅ¾e znatno manji iznos od muÅ¡karaca
ï‚§   manje sposobni ljudi imaju viÅ¡e samopouzdanja (Dunning-Krugerov efekt)
ï‚§   muÅ¡karci Äesto precjenjuju svoje moguÄ‡nosti i izvedbu, a Å¾ene isto podcijenjuju (u situacijama kada se njihove izvedbe po kvaliteti ne razlikuju)
ï‚§   Å¾ene se prijavljuju za promaknuÄ‡a onda kada su sigurne da zadovoljavaju 100% traÅ¾enih kvalifikacija, dok se muÅ¡karci prijavljuju veÄ‡ sa 60%
ï‚§   meÄ‘u Å¾enama postoji neka vrsta prirodnog osjeÄ‡aja da neÄ‡e dobiti prestiÅ¾an posao, pa se niti ne Å¾ele zamarati prijavama
ï‚§   u situacijama kada mogu birati, Å¾ene odustaju od rjeÅ¡avanja zahtjevnih zadataka, jer unaprijed pretpostavljaju da ih neÄ‡e uspjeÅ¡no rijeÅ¡iti
ï‚§   muÅ¡karci neuspjeh pripisuju loÅ¡im situacijama, dok Å¾ene za neuspjeh krive sebe
ï‚§   Å¾ene su sklonije perfekcionizmu, koji ih Äesto zadrÅ¾ava u napretku (u teÅ¾nji da budu savrÅ¡ene u svim podruÄjima Å¾ivota, Å¾ene gube korisno vrijeme i Äesto na kraju ne dolaze do svojih ciljeva)
ï‚§   muÅ¡karci su skloni pretjeranom samopouzdanju, no do njega dolaze sasvim prirodno (iskreni viÅ¡ak samopouzdanja)

Uspjeh je, tvrde dalje Kay i Shipman, jednako povezan sa sposobnostima koliko i sa samopouzdanjem, stoga ne Äudi da su Å¾ene na viÅ¡im pozicijama slabije zastupljene. Naravno da i muÅ¡karci ponekad sumnjaju u sebe, no, oni ne dopuÅ¡taju da ih sumnja zaustavi toliko Äesto koliko to dopuÅ¡taju Å¾ene, nastavljaju autorice te postavljaju pitanje gdje poÄinje problem s nedostatkom samopouzdanja. "Å½ene postiÅ¾u bolje rezultate tijekom obrazovanja, ali, Å¡to se od njega dalje odmiÄu, to se samopouzdanje proporcionalno smanjuje."

Iako su najsklonije vjerovanju da je takva situacija kulturno odreÄ‘ena i rezultat odgoja, ipak ne odustaju u potpunosti od biologizma, odnosno od moguÄ‡nosti iznalaska rjeÅ¡enja u bioloÅ¡koj razlici izmeÄ‘u muÅ¡karaca i Å¾ena (razliÄitoj graÄ‘i i funkcioniranju mozga, djelovanju hormona...), Å¡to je prva prijeporna toÄka Äitavog istraÅ¾ivanja.

IstiÄu dalje da se djevojÄice od prvih dana Å¡kole znatno razlikuju od djeÄaka te su sklonije usvajanju dobrih navika i obaveza, Äime ih se uÄi da je bolje izbjegavati rizike i pogreÅ¡ke, unatoÄ Äinjenici da mnogi psiholozi danas smatraju da su upravo riskiranje, pogreÅ¡ke i ustrajnost kljuÄni u razvoju samopouzdanja.

DjeÄaci te vrline usvajaju na igraliÅ¡tima, dok su djevojÄicama uskraÄ‡ene vrijedne lekcije koje mogu nauÄiti izvan Å¡kole. VaÅ¾nu ulogu u razvoju samopouzdanja ima i bavljenje sportom. UÄenje da se osvoji pobjeda ili podnese poraz dobar su trening za opstanak u poslovnom okruÅ¾enju. DjevojÄice se rjeÄ‘e bave sportom od svojih muÅ¡kih vrÅ¡njaka te su sklone ranom odustajanju, najÄeÅ¡Ä‡e u adolescentskoj dobi. U toj dobi dolazi do gubitka samopouzdanja Å¡to ih dovodi do odustajanja od sporta Äime se zapravo udaljavaju od najboljeg naÄina da ga ojaÄaju, komentiraju autorice.

"Samopouzdanje ne znaÄi samo misliti dobro o sebi. Kada bi Å¾enama bilo potrebno samo nekoliko rijeÄi potpore, one bi odavno vodile glavnu rijeÄ. Samopouzdanje je vjerovanje u uspjeh, a uspjeh pokreÄ‡e djelovanje. Prirodni rezultat niskog samopouzdanje je nedjelotvornost. Å½ene, koje oklijevaju iz nesigurnosti, zadrÅ¾avaju same sebe. Kako bi nadiÅ¡le razliku u samopouzdanju i krenule naprijed ka uspjehu, prestanu toliko misliti i poÄnu djelovati," zakljuÄuju Kay i Shipman.

Iako je rijeÄ o zanimljivom i hvalevrijednom istraÅ¾ivaÄkom poduhvatu, dio zakljuÄaka koje Kay i Shipman iznose pokazao se problematiÄnim.

Amanda Duberman iz The Huffington Posta smatra da se autorice pretjerano fokusiraju na razliku u samopouzdanju, a zanemaruju strukturalne i institucionalne barijere koje Å¾enama stoje na putu ka uspjehu. Kay i Shipman su dobro identificirale ono Å¡to doprinosi razlikama u samopouzdanju, no, prenaglaÅ¡avaju 'ljekoviti' uÄinak prevladavanja te razlike. U stvarnosti Äak i Å¾ene koje su nadiÅ¡le razliku u samopouzdanju i doÅ¡le do pozicija na viÅ¡im razinama, Äesto nisu jednako cijenjene poput svojih muÅ¡kih kolega. S pravom se stoga postavlja pitanje: "Kako moÅ¾emo znati da Ä‡e nam se veÄ‡e samopouzdanje poslovno isplatiti i Å¾elimo li zaista stvoriti kulturu rada u kojoj Ä‡e se od Å¾ena traÅ¾iti imitacija muÅ¡kih poslovnih strategija kao preduvjeta za uspjeh?".

Samouvjerenu Å¾enu u poslovnom svijetu se naziva 'kuÄkom', Å¡to pokazuje da poveÄ‡anje samopouzdanja, s ciljem prevladavanja razlike, tu razliku moÅ¾e dodatno produbiti. Pripisivanje nejednakosti u radnom okruÅ¾enju manjku Å¾enskog samopouzdanja je ignoriranje seksizma, smatra Duberman te nastavlja:
"Jednom kada Å¾ene budu uvjerene da Ä‡e njihovo djelovanje voditi ka pozitivnom ishodu, moÄ‡i Ä‡e odbaciti ovu razliku, ali to se neÄ‡e dogoditi bez oslobaÄ‘anja prostora za 'kuÄke' i 'Å¡efice' kako Ä‡e ih bez sumnje mnogi doÅ¾ivljavati."

S ovim se slaÅ¾e i Jessica Valenti u svom Älanku za The Guardian, koja piÅ¡e da u situaciji kada Å¾ene mogu biti otpuÅ¡tene ako ih Å¡ef smatra privlaÄnima, kada pripravnici ne mogu podnositi tuÅ¾be za seksualno uznemiravanje, a republikanci u Americi istiÄu da Å¾ene Äak i preferiraju niÅ¾e plaÄ‡ene poslove, ne moÅ¾emo zanemariti institucijonalne barijere koje Å¾enama oteÅ¾avaju poslovni uspjeh.

Istina je da postoji rodna razlika u samopouzdanju, piÅ¡e ona, a o 'sindromu uljeza', odnosno situaciji u kojoj uspjeÅ¡ne Å¾ene smatraju da nisu dovoljno dobre za pozicije na kojima se nalaze, piÅ¡e se veÄ‡ od 1978. godine, ali ova razlika u samopouzdanju rezultat je kulture koja Å¾enama ne daje razloga da se osjeÄ‡aju samouvjereno. Iako poticanje Å¾enskog samopouzdanja nije loÅ¡a ideja, ne postoje dokazi da Ä‡e asertivnost Å¾enama osigurati bolju poziciju na radnom mjestu. Kay i Shipman ne nude nikakvo stvarno rjeÅ¡enje, odnosno samo jedino rjeÅ¡enje vide u promjeni ponaÅ¡anja samih Å¾ena. Nije konstruktivno savjetovati Å¾enama da rjeÅ¡enja vanjskih problema traÅ¾e u sebi samima, istiÄe Valenti, ono Å¡to moramo stvoriti jest druÅ¡tvo koje vrednuje samopouzdane Å¾ene.

http://www.voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo/item/3090-rodne-razlike-u-samopouzdanju

ÄŒlanci / Eksploatacija u naÅ¡a Äetiri zida: KuÄ‡anski rad na neodreÄ‘eno

« on: October 27, 2014, 12:07:26 pm »

Eksploatacija u naÅ¡a Äetiri zida: KuÄ‡anski rad na neodreÄ‘eno

Kada bismo je u ÄeÅ¾nji da trenutak ovjekovjeÄimo datumom i godiÅ¡njim dobom pitali: Ali Å¡to ste radili 5. travnja 1868. ili 2. studenog 1875., ona bi pogledala u prazno i rekla da se niÄeg ne moÅ¾e sjetiti. Jer veÄere su skuhane; tanjuri i Å¡alice oprani; djeca poslana u Å¡kolu i otiÅ¡la u svijet. Od svega toga niÅ¡ta ne ostaje. Sve je ishlapjelo. Nema biografije ili povijesti koja bi o tome mogla reÄ‡i ijednu rijeÄ.

LJUBAV ILI RAD?
â€œIshlapjeliâ€, odnosno druÅ¡tveno rijetko valoriziran rad na koji se referira Virginia Woolf, sav je onaj neophodan reproduktivni â€“ kuÄ‡anski rad. U ovom Ä‡emo tekstu termin kuÄ‡anski rad promotriti u okviru zahtjeva za nadnicom i kratkog historijata problematike neplaÄ‡enog Å¾enskog rada. Samu sintagmu koristit Ä‡emo u Å¡irem smislu â€“ pod kuÄ‡anskim radom tako podrazumijevamo sve bioloÅ¡ke i druÅ¡tvene aspekte reprodukcije: uz kuÄ‡anske poslove (kao Å¡to su kuhanje, pospremanje, pranje i peglanje) referiramo se i na reprodukciju samih ljudskih biÄ‡a â€’ raÄ‘anje djece â€“ te na njegovateljski rad, tj. brigu za djecu, starije i nemoÄ‡ne.
Na samom poÄetku treba jasno naznaÄiti kako se uvrijeÅ¾ena podjela na javnu, muÅ¡ku, i privatnu, Å¾ensku, odnosno na proizvodnu i neproduktivnu, kuÄ‡ansku sferu temeljila na argumentaciji da su Å¾ene iracionalna, emotivna biÄ‡a, nesposobna za apstraktno miÅ¡ljenje. Å½ene su takoÄ‘er, tragom ove argumentacije, neizostavno povezane s prirodom i potomcima, pa se time legitimira pozicija u kojoj se na brigu za djecu i obitelj ne moÅ¾e gledati kao na posao, Äime se a priori dokida moguÄ‡nost nadnice za pruÅ¾anje ovakvih usluga. Ipak, jaÄanjem feministiÄkih pokreta rasprava o suodnosu javne i privatne sfere postaje sve ÄeÅ¡Ä‡om temom debata. Privatnost kuÄ‡anske sfere prepoznata je kao kljuÄno mjesto Å¾enske opresije, pa je dio lijevo orijentiranih feministica upravo u ovoj temi pronaÅ¡ao ishodiÅ¡te kampanje sa zahtjevom za nadnicama kao jednim od moguÄ‡ih rjeÅ¡enja za ukidanje nametnute podjele.

NADNICE ZA RAD
Rasprava o zahtjevu za nadnicama za kuÄ‡anski rad, koja se odvijala veÄ‡inom u ameriÄkim, talijanskim i britanskim lijevim feministiÄkim krugovima, doÅ¾ivjela je svoj vrhunac poÄetkom sedamdesetih godina. Pamflet koji je rasplamsao diskusiju, The Power of Women and the Subversion of the Community, 1972. objavljuju Mariarosa Dalla Costa i Selma James. U njemu autorice progovaraju o problemu neplaÄ‡enog Å¾enskog rada te propituju ne samo ulogu Å¾ene u suvremenom druÅ¡tvu nego i odnos same ljevice prema tzv. Å¾enskom pitanju. Dalla Costa naglaÅ¡ava da je problematiziranje kuÄ‡anskog rada potencijalno snaÅ¾no emancipatorno oruÅ¾je jer je zajedniÄko svim Å¾enama radniÄke klase koje bez vlastitog novca ne mogu promijeniti uvjete u kojima rade i Å¾ive, a pritom redefinira samu nadnicu stavljajuÄ‡i u fokus rasprave Äinjenicu da kada kapitalist zapoÅ¡ljava muÅ¡karca, on zapravo dobiva dva radnika â€“ muÅ¡karca i njegovu suprugu koja stvara preduvjete zbog kojih muÅ¡karac moÅ¾e obavljati posao za nadnicu.NastavljajuÄ‡i se na Dalla Costu James stavlja naglasak na jaÄanje druÅ¡tvene snage koja moÅ¾e omasoviti proletarijat jer Ä‡e se Å¾ene moÄ‡i ravnopravno muÅ¡karcima boriti protiv eksploatacije tek kada uÄ‘u u sustav nadnice, tj. postanu ravnopravnim dijelom radniÄke klase. Pored uspostavljanja zahtjeva za opÄ‡om ravnopravnoÅ¡Ä‡u cjelokupne radniÄke klase, ovakva strategija podrazumijeva i povezivanje Å¾ena u urbanim i ruralnim sredinama odbacujuÄ‡i ideju o potpuno drugaÄijem pristupu problemima Å¾ena treÄ‡eg svijeta i â€œrazvijenogâ€ svijeta â€“ unatoÄ nezanemarivim razlikama u svakodnevnom Å¾ivotu â€“ jer, na koncu, bez obzira na geografiju, Å¾ene su te koje se u najveÄ‡em broju sluÄajeva moraju pobrinuti da muÅ¡karac ode na posao a djeca u Å¡kolu nahranjeni i Äisti.
Silvia Federici u tekstovima Wages Against Housework i Why Sexuality is Work (oba objavljena 1975.) nanovo istiÄe kako zahtjev za nadnicama za kuÄ‡anski rad nije samo zahtjev za odreÄ‘enom svotom novca veÄ‡ funkcionira i kao revolucionarna perspektiva za Äitavu radniÄku klasu. Kako je veÄ‡ na poÄetku spomenuto, kuÄ‡anski je rad morao biti okaratkeriziran kao neÅ¡to â€œprirodnoâ€ i nije mogao biti priznat kao dio druÅ¡tvenog ugovora jer nikada nije bilo namjere da bude plaÄ‡en. Stoga se takav rad prisilno pretvara u tzv. Äin ljubavi â€“ kuÄ‡anica servisira muÅ¡kog radnika fiziÄki, emocionalno i seksualno. Stoga, kako navodi Federici, zahtjev za nadnicama funkcionira samo ako uz njega teÅ¾imo stvarnom restrukturiranju druÅ¡tvenih odnosa, toÄnije â€“ boreÄ‡i se za nadnice za kuÄ‡anski rad borimo se protiv dodijeljenih druÅ¡tevnih uloga koje je kapitalizam namijenio Å¾enama.

Å TO PRODUKTIVNOST IMA S TIM? (TEORIJSKI PRIJEPORI)
Jedan od razloga zaÅ¡to se rasprava o nadnicama za kuÄ‡anski rad u ovom obliku iscrpila prerano, joÅ¡ prije kraja sedamdesetih (uz, dakako, Äinjenicu da se fokus polako poÄeo premjeÅ¡tati s materijalistiÄke analize na kulturnoidentiteska pitanja), svakako je bio i zaÄarani krug prijepora oko produktivnosti i neproduktivnosti rada unutar kuÄ‡anske sfere.
Kako Kathi Weeks navodi u knjizi The Problem with Work (2011.), ortodoksnija je strana zastupala stav da je kuÄ‡anski rad neproduktivan jer ne stvara viÅ¡ak vrijednosti, dok su autonomistiÄke marksistiÄke feministkinje smatrale da takav rad posredno stvara viÅ¡ak vrijednosti, pa se mora shvaÄ‡ati kao integralni dio kapitalistiÄke proizvodnje jer bez reprodukcije radne snage ne bi bilo ni samih radnika. U apendiksu knjige Womenâ€™s Employment and the Capitalist Family (2011.) Ben Fine se, analizirajuÄ‡i raspravu o kuÄ‡anskom radu, posebno osvrÄ‡e na debatu o njegovoj produktivnosti i neproduktivnosti. ZakljuÄuje da iako Å¾enski kuÄ‡anski rad prema marksistiÄkoj teoriji jest neproduktivan, on je iznimno vaÅ¾an za trÅ¾iÅ¡nu ekonomiju i reprodukciju kapitala te je jednako nuÅ¾an kao i nadniÄki rad. U tekstu For Every Knight in Shining Armor, Thereâ€™s a Castle Waiting to be Cleaned: A Marxistâ€“Feminist Analysis of the Household Harrieta Fraada, Stephena Resnicka, i Richarda Wolffa navodi se kako kuÄ‡anica upravo svojim radom pretvara sirovine (sirovu hranu, prljavu odjeÄ‡u i nepospremljen dom) u gotove proizvode koji imaju uporabnu vrijednost. Ipak, s obzirom na to da njezin muÅ¾ i djeca ne plaÄ‡aju nadnicu za proizvode koje koriste, a Å¾ena ne prodaje viÅ¡ak vrijednosti koji proizvede (pa ne dolazi ni do razmjene roba), ti proizvodi nemaju razmjensku vrijednost â€“ stoga ovaj proces ne moÅ¾emo nazvati kapitalistiÄkim procesom proizvodnje.
Treba imati na umu da debate izmeÄ‘u ortodoksnih i autonomistiÄkih shvaÄ‡anja termina produktivnog i neproduktivnog rada i dalje traju, pa ih ni u kojem sluÄaju ne treba smatrati rijeÅ¡enima kao ni zanemariti ili osporiti njihovu vaÅ¾nost, i to ne samo na razini njihova teorijskog efekta. Ipak, jedan od vaÅ¾nih razloga inzistiranja na produktivnosti unutar reproduktivne sfere bio je ne samo teorijski veÄ‡ i duboko politiÄan: zbog manjkavog uvida u problematiku Å¾enskog neplaÄ‡enog rada u redovima je marksistiÄkih teoretiÄara postalo gotovo uvrijeÅ¾eno miÅ¡ljenje da neproduktivan rad ne moÅ¾e biti fokusom kritike kapitalizma, pa je reproduktivna sfera joÅ¡ jednom ostala po strani, odnosno i dalje se smatrala pitanjem koje bi trebalo doÄ‡i na red tek kada rijeÅ¡imo problematiku proizvodne, tj. javne, muÅ¡ke sfere.

I NAKON KUÄ†ANICE â€’ KUÄ†ANICA (IZLAZAK NA TRÅ½IÅ TE RADA I DVOSTRUKA EKSPLOATACIJA)
U vrijeme kada nastaje zahtjev za nadnicama za kuÄ‡anski rad veÄ‡ina Å¾enske populacije joÅ¡ uvijek nije izaÅ¡la na trÅ¾iÅ¡te rada. Selma James veÄ‡ tada prepoznaje da se problematika neplaÄ‡enog kuÄ‡anskog rada zasigurno neÄ‡e rijeÅ¡iti samim izlaskom Å¾ena na trÅ¾iÅ¡te rada niti je rad za nadnicu zalog Å¾enske emancipacije â€“ upravo suprotno, unutar kapitalistiÄkog sustava Å¾ene Ä‡e postati dvostruko podreÄ‘ene: kod kuÄ‡e i na radnom mjestu, odnosno i dalje Ä‡e obavljati, uz rad za nisku nadnicu, i besplatan kuÄ‡anski rad. Naravno, to nikako ne znaÄi da se James zalagala za ostanak Å¾ena unutar kuÄ‡anske sfere ili za opciju â€œobiteljske plaÄ‡eâ€ koju muÅ¡karac (breadwinner) zaraÄ‘uje kako bi mogao prehraniti Äitavu obitelj, a koja dodatno uÄvrÅ¡Ä‡uje, Äini se, neraskidivu vezu izmeÄ‘u partijarhata i kapitalizma, veÄ‡ istiÄe kako pod ovakvim uvjetima Å¾ene zasigurno nakon izlaska na trÅ¾iÅ¡te nisu samostalnije, veÄ‡ dodatno eksploatirane.

ISPOMOÄ† DO PRVE KRIZE
UnatoÄ kratkom vijeku aktivne debate o zahtjevu za sljedeÄ‡ih je desetljeÄ‡a na razliÄite naÄine ostala prisutna unutar raznih (ne samo feministiÄkih) krugova jer je dvostruka opresiranost sve viÅ¡e dolazila do izraÅ¾aja. Vrijednost se kuÄ‡anskog rada tako promatrala i u parametrima neoklasiÄne ekonomije: kanadske su ankete pokazale da Å¾ene u toj zemlji 2/3 od 25 milijardi radnih sati provode u neplaÄ‡enom kuÄ‡anskom radu, Å¡to prema nekim izraÄunima Äini izmeÄ‘u 30% i 40% BDP-a. U Venezueli se pakâ€“ kako je definirano u Älanku 88. Ustava â€“ kuÄ‡anski rad smatra ekonomskom aktivnoÅ¡Ä‡u koja stvara dodatne vrijednosti i proizvodi druÅ¡tveno blagostanje, pa kuÄ‡anice imaju pravo na socijalnu zaÅ¡titu i drÅ¾avnu mirovinu. Iako su mnoge drÅ¾ave adresirale ovaj problem i davale razliÄite poticaje kako bi donekle olakÅ¡ale ili smanjile teret neplaÄ‡enog Å¾enskog rada, primjeri ovakvih mjera, tj. njihova gotovo neizbjeÅ¾nog ukidanja dolaskom krize (primjerice poticaji najsiromaÅ¡nijim obiteljima, djeÄji doplatci ili kompenzacijski mehanizmi kojima se Å¾enama u mirovini daje naknada za njegovateljski rad) samo potvrÄ‘uju tezu teoretiÄarki poput Federici, Coste i James da bez promjene samih proizvodnih odnosa kao i rodnih odnosa unutar kuÄ‡anstava nikakva pojedinaÄna mjera nije u stanju izmijeniti uzroke dvostruke opresiranosti i rodne podjele, veÄ‡ najÄeÅ¡Ä‡e sluÅ¾i odrÅ¾avanju statusa quo.
Kako je Federici ironiÄno primijetila, Äini se da u vrijeme fleksibilizacije trÅ¾iÅ¡ta rada, do koje nuÅ¾no dolazi u doba ekonomske krize, jedino kuÄ‡anski posao nikada neÄ‡e biti prekaran niti part-time â€“ on je stalan, s ugovorom na neodreÄ‘eno. Nastupanjem ekonomske krize (inherentne kapitalistiÄkom sustavu proizvodnje), jedna od prvih drÅ¾avnih mjera jest upravo rezanje socijalnih usluga koje su najviÅ¡e rastereÄ‡ivale Å¾ene u kuÄ‡anstvu, pa se ove usluge novim mjerama i legislativama ponovno prebacuje na leÄ‘a tih istih Å¾ena. ImajuÄ‡i u vidu kratkotrajnost mjera drÅ¾ave blagostanja koje su ublaÅ¾avale dvostruku opresiranost, zahtjev za nadnicama za kuÄ‡anski rad, kao Å¡to su i same feministkinje koje su provodile ovu kampanju kasnije isticale, bio je zamiÅ¡ljen viÅ¡e kao provokacija statusa quo i poziv na debatu o poloÅ¾aju Å¾ene unutar Äesto zanemarene privatne sfere i kao zahtjev za redistribucijom kuÄ‡anskog rada nego kao stvarni zahtjev za izraÄunavanjem nadnice kuÄ‡anicama. On u ovom obliku nakon sedamdesetih nije zaÅ¾ivio, ali je zasigurno pridonio razvijanju razliÄitih teorijskih uvida vezanih uz problematiku kuÄ‡anstva i reprodukcije. Tako danas postoje brojne inicijative (i meÄ‘u samim feministkinjama) za uvoÄ‘enjem univerzalnog temeljnog dohotka kao podloge za jednakopravnost i dokidanje siromaÅ¡tva koji je, smatra Pateman, za Å¾ene znaÄajan i stoga Å¡to se ne bi dijelio unutar kuÄ‡anstva, veÄ‡ direktno pojedincima i pojedinkama.

KUÄ†ANSTVO OTPORNO NA REVOLUCIJU?
NastavljajuÄ‡i se na spomenutu venecuelansku ustavnu odredbu, za kraj je vaÅ¾no spomenuti i odnos prema kuÄ‡anskom radu u jugoslavenskom kontekstu. Naime u porodiÄnom zakonu FNRJ-a iz 1948. godine stajalo je da se kao â€œdoprinos zajedniÄkoj imovini raÄuna ne samo zarada svakog braÄnog druga, nego i pomoÄ‡ jednog braÄnog druga drugome, voÄ‘enje domaÄ‡ih poslova, staranje i odrÅ¾avanje imovine kao i svaki drugi rad na upravi, odrÅ¾avanju i poveÄ‡anju imovineâ€. Time je u Jugoslaviji neplaÄ‡eni rad formalno-pravno priznat.
Ipak, kada bismo postavili pitanje koliko je realno postojeÄ‡i socijalizam uspio promijeniti uvjete Å¾enske opresije, najÄeÅ¡Ä‡i bi odgovor bio da unatoÄ bitnim strukturnim pomacima patrijarhalna matrica u odnosima unutar privatne sfere ostaje gotovo nepromijenjena. Iako se problematika neplaÄ‡enog rada prepoznavala, ona se nije smatrala politiÄkim pitanjem, veÄ‡ ostatkom konzervativnih predrasuda zbog joÅ¡ uvijek neureÄ‘enih odnosa privatnog vlasniÅ¡tva.
IstraÅ¾ivanja su pokazala da je velik broj Å¾ena i dalje smatrao da su dominacija muÅ¡karaca i optereÄ‡enost obavezama u porodici osnovni Äinioci nepovoljnog socijalnog statusa i neravnopravnog poloÅ¾aja unutar samoupravnog sustava. UnatoÄ razliÄitim historijskim procesima i druÅ¡tvenim ureÄ‘enjima Äini se da je jedna stvar zajedniÄka svim druÅ¡tvima i sustavima, a to je neplaÄ‡eni Å¾enski rad, koji je, Äini se, otporan i na revoluciju. Kao Å¡to smo veÄ‡ naveli, dobar dio ljeviÄarskih praktiÄnih i teorijskih stremljenja zanemaruje pitanje Å¾enskog neplaÄ‡enog rada svodeÄ‡i ovu problematiku na tek sekundarnu onoj tzv. javne, proizvodne sfere. Jednako tako ako dobar dio revolucionarnog naboja nije usmjeren upravo na dokidanje privilegije koju uÅ¾iva polovica radniÄke klase, revolucija nikako ne moÅ¾e biti zalog emancipacije, stoga iz zajedniÄkog nam iskustva moÅ¾emo zakljuÄiti da dvostruka Å¾enska opresiranost ne nestaje u potpunosti ni unutar socijalistiÄkog sustava, a kamoli u drÅ¾avi blagostanja ili otvaranjem slobodnog trÅ¾iÅ¡ta.
Å½ene Ä‡e imati moguÄ‡nost emancipacije iskljuÄivo onda kada unutar progresivnih lijevih programa problematika kuÄ‡anskog rada (naravno, uza sva ostala, lijepo nazvana â€œÅ¾enskaâ€, ali i ostala takozvana manjinska pitanja) zauzme zasluÅ¾eno mjesto i postane predmetom sustavne i konkretne analize, odnosno onda kada lijevi programi i lijeve organizacije i partije u svojoj suÅ¡tini postanu i istinski â€’ feministiÄki.

http://www.voxfeminae.net/cunterview/politika-drustvo?start=63

ÄŒlanci / Several basic facts about The Women's Movement in Yugoslavia between the two war

« on: October 03, 2014, 01:31:03 pm »

Several basic facts about The Women's Movement in Yugoslavia between the two wars
Neda Bozinovic

Even before 1918, there were women's charitable, religious, educational and professional organizations with distinct divisions on religious national basis in all countries. If some of these organizations contained some of feminist ideas, they remained in background, or were completely ignored.
Women social-democrats were active in workers' parties or associations of trade unions. They were at that time, as it was the practice in all social-democratic parties, subordinating the demands for women equality to the release of the working class, starting with the traditional understanding that women's liberation will be an automatic consequence of class liberation.
Soon after the unification of women social-democrats from Serbia and Croatia, as a part of the Socialist Workers Party (Communists) - SRPJ (k), THE SECRETARIAT OF WOMEN SOCIALISTS (Communists) was established in April 1919. According to the Statute of the Secretariat, it was considered as a part of the whole party and it acknowledged the program SRPJ (k), in which, among the rest, it was stated that the SRPJ (k) fights for the equal rights of all people, regardless of gender and origin, for the legal and political equality of all citizens, without distinction of sex, and for both active and passive voting rights of all male and female citizens over the age of 20 years. However, the Statute of the Secretariat expressly excluded imaging of separated women's organizations, and the Secretariat was considered as a "technical-executive committee of agitation and organization of women." By the end of 1920, Secretariat developed a remarkable work on organizing female Communists in certain places within the existing party organizations. It published its magazine "Equality".
At the same time, when the aforementioned Secretariat was established, the feminist, non-partisan association called SOCIETY FOR ENLIGHTENING OF A WOMAN AND PROTECTION OF HER RIGHTS was established in Belgrade in April 1919. In the autumn of the same year, the same society was founded in Sarajevo. The aim of those associations was to enlighten and to work on realization of their civic and political rights. The Society published its own magazine "Women's Movement".
In all countries, previously established female societies renewed its efforts and with initiative of their women's association of Serbian nation (founded in 1906), the first congress in Belgrade was held, where THE NATIONAL WOMEN'S ALLIANCE OF SERB, CROATIAN AND SLOVENIAN WOMEN was founded. The Alliance brought together around 200 national, educational and humanistic societies in a broad platform that included activities for development of human, ethical, cultural, feminist-social and national work. By its centralist organization and working methods, the Union was a supporter of the integral Yugoslavianism.
As it was founded, The Alliance joined The International Council of Women (ICW), in which work it actively participated and conformed to the international feminist standards from that time, so in 1922, it also established a detailed program of its activities. The program contained the following points: work on the national unity; work on the equality of women and men in private and public law, work on the protection of women in the workforce due to her motherly vocation; realization of the principles of equal work, equal vocations and equal prizes; the protection of children and youth, work for equal education of male and female children in school and at home; struggle for equal morality for men and women, as well as the fight against alcoholism and prostitution. Since 1929, the Alliance acted under the name YUGOSLAV WOMEN'S ALLIANCE, and since 1936 they published their own magazine "Journal of the Yugoslav Female Alliance".
At the second congress of the Union in 1920, female delegates of those associations that had feminist programs or were campaigning for equality of women (about 26 companies) distinguished themselves. Within the National Female Alliance, they founded a feminist section and determined its principled program for the next few months. The program consisted of themed courses, lectures and conferences devoted to the civic education of women, then weekly entertainments, reading of literary works, as well as the lectures on the hygiene of women and children.
The Association for enlightening women broadened its tasks and changed its name into WOMEN'S MOVEMENT. With Splosno female union from Ljubljana and the Association of Yugoslav women from Zagreb, the union organized assembly for feminist associations in Ljubljana in 1923. At that meeting, THE ALLIANCE OF WOMEN IN COUNTRY SHS was established, with the aim to fight for the political rights of women and to affect the changes in practices and achievement of full equality between men and women by their means of mediator between reforms and changes in the old and new laws. Therefore, the Alliance first pointed out the struggle for the right to vote, and then recognition of women - mothers and housewives for a productive call, for the economic independence of married women, for recognition of the equal parental guardianship of a father and mother over the children, to ensure the alimentation for a mother and child through the law, to change the law of inheritance in favor of women, for general insurance of a mother, for better protection of women in the workforce and for introduction of female labor inspectors in the company, for free advancement at the jobs where women work, as well as the free access to political life. The Alliance was actively collaborated in The International Alliance of Women (IAW).
The Association for Enlightening Women, the National Women's Union and the Secretariat of Women Socialists (Communists), held in 1919 and 1920 various conferences, choirs and lectures dedicated to the equality of women, and especially to the right to vote, trying to make these rights of women recognized by the new Constitution that was in preparation. Choirs for women suffrage, which were very well attended, were held in all major cities in Yugoslavia and were used to show the difficult and unequal position of women of all classes in the kingdom. During the session of the Constituent Assembly, several protest gatherings of women were organized in several cities. From the chorus of protest in Belgrade, which was attended by female delegates from many cities all over the Yugoslavia, the resolution was submitted to the Constituent Assembly, but the Assembly did not discuss it.
Work of the Communist Party was banned in 1921, and the women from the Secretariat of women switched to work mainly in the society for enlightening of women, while later the younger women worked in FEMALE ASSOCIATION OF BELGRADE UNIVERSITY, founded in 1922 with the right to work only at the Belgrade University. The aim of this society was to provide financial support to poor female students, the establishment of a dormitory for female students, encouraging the professional work as well as work on self-awareness of female students in order to achieve equality. Feminist organizations were still been founded between the two wars. Thus the organizations from Yugoslavia, Bulgaria, Czechoslovakia, Poland, Romania and Greece, following the policy of their governments, constituted THE LITTLE FEMALE ENTENTE (1923). The program of the Entente was feminist, and it was founded in order to share experiences as well as for the common occurrence in the struggle for peace in the International League for Peace and Freedom.
WOMEN'S PARTY was founded by a group of young female intellectuals in 1927, who were dissatisfied with the way of working and the slowness of the Women's Union and the Alliance. The party performed strongly and in the short period of its existence, organized more well-felled choirs for women suffrage in Serbia. Just when the party started organizing itself better, the Constitution was suspended in Yugoslavia and dictatorship C was introduced in January 1929, so this party, as well as all other political parties, had to suspend their work, which was not renewed later.
At the end of 1927, THE ASSOCIATION OF UNIVERSITY EDUCATED WOMEN was founded, which had its sections in Belgrade, Sarajevo, Skopje, Sabac and Kragujevac. It protected the professional interests of women, stood for the progress of women in the ministry and sought changes in the civic rights. They created a valuable "Bibliography of Women Writers in Yugoslavia" (until 1936). Since 1931, special women's organization LEAGUE OF WOMEN FOR PEACE AND FREEDOM was acting in Yugoslavia. It was a member of the International League for Peace and Freedom. Dictatorship has meanwhile gradually dwindled and despite all reprisals it could not take place because the resistances in many parts of the country were intense and continuous. The assassination of King Aleksandar KaraÄ‘orÄ‘evic in Marseille in 1934 accelerated the work on the reconstruction of political parties and preparation for a new Parliament which were held in 1935. The Communist Party of Yugoslavia, although still acting illegally, improved its work. Following the policies of the National's Front in the mid thirties, which was emerging in some European countries in the resistance to fascism and nazism, KPJ modified its views regarding the women's issues.
Believing that a women's issue was a issue of a class - it gave exclusivity in terms of organizing the women's program and methods of its work. Instead of working with women within the party organization, KPJ refers to its female members and sympathizers, to establish a separate women's organizations, to engage in the work of existing organizations, to establish women's sections, committees, assets and similar bodies wherever possible, which would be dealt with specific programs of work on educating and cultural elevation of women.
YOUTH SECTION OF WOMEN'S MOVEMENT, founded in 1935 in the framework of Women's movement, was a place where the female students from the Association of female students, young women of all professions, from schools, offices, factories, banks, stores, from a variety of professional and trade union organizations gathered, exchanged their experiences and gained motivation to work. Program of the Women's movement with its distinctive activity in the struggle for women's rights of all women, regardless of race, religion, nationality or political beliefs gave a sufficient basis for women to come together on a platform of struggle against fascism, so that the Youth section became a gathering place for female antifascists.
In Croatia, by the Communist Party initiative in Zagreb in 1936, the Society for the education of women was founded and brought together women of all classes. Similar societies were founded in other cities in Croatia. In Slovenia in 1939, "The International Committee of the Slovenian women's societies" was founded, and it coordinated the work of women's organizations affiliated to the female Yugoslav Federation or the "Women's Movement" and other independent women's organizations, except the clerical. All of these organizations in Yugoslavia acted in various ways: by lectures on women and the study of specific issues in the fields of economics, politics, history and the like. They organized various training courses and events. On one hand, they were connected in the women's movement and were intensively active in the implementation of programs of women's equality, and on the other hand, they encouraged the women to set up their problems in order to accept them as their own through the various social groups, professional, youth, trade unions and political parties. Thus, for example, Independent Democratic Party within the society for enlightening the villages, "Seljacko kolo" - founded the "Women's Section", which has developed a notable work in the villages of Croatia and Bosnia and Herzegovina. Women were furthermore engaged in a variety of movements against fascism, and for example, in actions to help the Spanish people, to help anti-fascists who were arrested, the peace and the youth movement, in election campaigns, and at the frequent strikes and demonstrations. In this way they were linked to the anti-fascist movement, a movement for freedom and democracy and the independence of the country. A group of women, again influenced by the Communist Party, initiated an independent women's magazine. In Belgrade in 1936, they launched magazine "Woman Today" (dated to 1976). In Zagreb in 1938, they launched "Women's World", and "Our women" in Slovenia in 1940 (which replaced the feminist women's magazine that was published earlier). These sheets were delivered in all parts of Yugoslavia and played a major role in raising the awareness of women, exchange of experiences, informing on all political events in the country and the world, as well as the inclusion of women in the socio - political life.

ÄŒlanci / Nekoliko osnovnih podataka o Å½enskom pokretu u Jugoslaviji izmeÄ‘u dva rata

« on: October 03, 2014, 01:29:10 pm »

Nekoliko osnovnih podataka o Å½enskom pokretu u Jugoslaviji izmeÄ‘u dva rata
Neda BoÅ¾inoviÄ‡

JoÅ¡ pre 1918. godine u svim zamljama postojale su Å¾enske humanitarne, verske, prosvetarske i profesionalne organizacije, sa izrazitim podelama na verskoj nacionalnoj osnovi. Ukoliko su neke od tih organizacija i sadrÅ¾avale poneku od feministiÄkih ideja, ona je ostajala u drugom planu ili je potpuno zanemarena.
Å½ene socijaldemokratkinje delovale su u radniÄkim partijama ili druÅ¡tvima i u sindikalnim organizacijama. Oni su u to vreme kako je to bila praksa u svim socijaldemokratskim partijama, zahteve za ravnopravnost Å¾ena podreÄ‘ivali zahtevima za oslobaÄ‘anje radniÄke klase, polazeÄ‡i od klasiÄnog shvatanja da Ä‡e osloboÄ‘enje Å¾ena biti automatska posledica klasnog osloboÄ‘enja.
Uskoro po ujedinjenju socijaldemokratkinja iz Srbije i Hrvatske osnovale su aprila 1919, u okviru SocijalistiÄke radniÄke partije (komunista) - SRPJ (k) / SEKRETARIJAT Å½ENA SOCIJALISTA (KOMUNISTA). Prema Statutu Sekretarijata, on se smatra delom partijske celine i priznavao je program SRPJ (k) u kome je, pored ostalog, stajalo da se SRPJ (k) bori za jednaka prava svih, bez razlike pola i porekla, za pravnu i politiÄku jednakost svih graÄ‘ana bez razlike pola kao i za aktivno i pasivno biraÄko pravo svih graÄ‘ana i graÄ‘anki starijih od 20 godina. MeÄ‘utim statut Sekretarijata iskljuÄuje izriÄito oslikavanje zasebnih Å¾enskih organizacija, a sam Sekretarijat se smatra "tehniÄko - izvrÅ¡nim odborom u agitaciji i organizaciji Å¾ena". Sekretarijat je do kraja 1920. godine razvio zapaÅ¾en rad na organizovanju Å¾ena komunista u pojedinim mestima u okviru postojeÄ‡ih partijskih organizacija. Izdavao je svoj list "Jednakost".
Istovremeno kada je osnovan pomenuti Sekretarijat, u Beogradu je aprila 1919. godine, osnovano i feministiÄko, nestranaÄko udruÅ¾enje DRUÅ TVO ZA PROSVEÄ†IVANJE Å½ENE I ZAÅ TITU NJENIH PRAVA. U jesen iste godine takvo druÅ¡tvo osnovano je i u Sarajevu. Cilj tih udruÅ¾enja bio je prosveÄ‡ivanje i da se radi na ostvarivanju njihovih graÄ‘anskih i politiÄkih prava. DruÅ¡tvo izdaje svoj list "Å½enski pokret".
U svim zemljama, ranije osnovana Å¾enska druÅ¡tva obnavljala su svoj rad i na inicijativu svog Srpskog naroda Å¾enskog saveza (osnovan joÅ¡ 1906.) odrÅ¾an je njihov prvi Kongres u Beogradu na kome je osnovan NARODNI Å½ENSKI SAVEZ SRPKINJA, HRVATICA I SLOVENKI. Savez je okupio sva nacionalna, prosvetarska i humanistiÄka druÅ¡tva, njih oko 200, na jednoj Å¡irokoj platformi koja je podrazumevala rad na razvijanju humanog, etiÄkog, kulturnog, feministiÄko - socijalnog i nacionalnog rada. Po svom centralistiÄkom ustrojstvu i po metodama rada Savez je bio pobornik integralnog jugoslovenstva.
Savez se po osnivanju uÄlanio u Medjunarodni Å¾enski Savez (ICW) u cijem je radu aktivno uÄestvovao i prilagodjavao se tadaÅ¡njim medjunarodnim feministiÄkim standardima, pa je i on 1922. utvrdio svoj detaljniji program rada. Program sledeÄ‡e taÄke: Rad na narodnom jedinstvu; rad na izjednaÄenju Å¾ene sa muÅ¡karcem u privatnom i javnom pravu, na zaÅ¡titi Å¾enske radne snage s obzirom na njen prirodni poziv majke; ostvarenje principa za jednak rad, jednaka zvanja i jednake nagrade; rad na zaÅ¡titi dece i omladine, za jednako vaspitanje muÅ¡ke i Å¾enske dece u Å¡koli i u kuÄ‡i; borba za jednak moral za Å¾ene i muÅ¡karce, kao i borbu protiv alkoholizma i prostitucije. Ovaj Savez je od 1929. godine delovao pod imenom JUGOSLOVENSKI Å½ENSKI SAVEZ, a od 1936. godine izdaje svoj list "Glasnik Jugoslovenskog Å¾enskog saveza".
Na drugom kongresu ovog Saveza 1920. izdvojile su se delegatkinje onih udruÅ¾enja koje su imale feministiÄke programe ili su se u svom radu zalagale za ravnopravnost Å¾ena (oko 26 druÅ¡tava). One su u okviru Narodnog Å¾enskog saveza osnovale feministiÄku sekciju i odredile njen naÄelni program za nekoliko narednih meseci. Program je obuhvatio tematske kurseve, predavanja i konferencije posveÄ‡ene gradjanskom vaspitanju Å¾ene, zatim nedeljne zabave, Äitanje knjiÅ¾evnih dela, kao i predavanje o higijeni Å¾ene i deteta.
DruÅ¡tvo za prosveÄ‡ivanje Å¾ene proÅ¡irilo je svoje zadatke i promenilo ime u Å½ENSKI POKRET. Sa SploÅ¡njim Å¾enskim druÅ¡tvom iz Ljubljane i UdruÅ¾enjem jugoslovenskih Å¾ena iz Zagreba, druÅ¡tvo je 1923. godine organizovalo skupÅ¡tinu feministiÄkih druÅ¡tava u Ljubljani. Na toj skupÅ¡tini osnovana je ALIJANSA Å½ENSKIH DRUÅ TAVA U DRÅ½AVI SHS, sa ciljem da se izbore za politicka prava Å¾ena, kako bi njihovim posredstvom reformama i promenama starih i donoÅ¡enjem novih zakona uticala na promene obiÄaja i na ostvarenje potpune jednakosti izmedju muÅ¡karaca i Å¾ena. Stoga Alijansa na prvo mesto stavlja borbu za pravo glasa, zatim priznanje poziva Å¾ene - majke i domaÄ‡ice za produktivan poziv, za ekonomsku nezavisnost udate Å¾ene, za priznavanje jednakog roditeljskog starateljstva oca i majke nad decom, za osiguranje izdrÅ¾avanja majke i deteta putem zakona, zatim za izmenu naslednog prava u korist Å¾ene, za opÅ¡te osiguranje majke, za bolju zaÅ¡titu Å¾enske radne snage i za uvodjenje Å¾enskih inspektora rada u preduzeÄ‡a, za slobodno napredovanje u pozivima kojima se Å¾ene bave, kao i za slobodan pristup u politiÄki Å¾ivot. Alijansa je aktivno saradjivala u Medjunarodnoj Alijansi za prava glasa Å¾ena (IAW).
I DruÅ¡tvo za prosveÄ‡ivanje Å¾ena i Narodni Å¾enski savez i Sekretarijat Å¾ena socijalistkinja (komunista) 1919. i 1920. godine odrÅ¾avale su razne konferencije, zborove i predavanja posveÄ‡ene ravnopravnosti Å¾ena, a posebno pravu glasa, nastojeÄ‡i da se u novi Ustav koji je bio u pripremi to pravo prizna Å¾enama. Zborovi za Å¾ensko pravo glasa, veoma poseÄ‡eni, odrÅ¾avani su u svim veÄ‡im gradovima u Jugoslaviji i koriÅ¡Ä‡eni su da se prikaÅ¾e teÅ¾ak i neravnopravan poloÅ¾aj Å¾ena svih slojeva u kraljevini. Za vreme zasedanja Ustavotvorne skupÅ¡tine odrÅ¾ano je viÅ¡e protestnih zborova Å¾ena u viÅ¡e gradova. Sa protestnog zbora u Beogradu, kome su prisustvovale delegatkinje iz viÅ¡e gradova i svih krajeva Jugoslavije, podneta je Ustavotvornoj skupÅ¡tini rezolucija, ali o njoj SkupÅ¡tina nije raspravljala.
Komunistickoj partiji zabranjen je rad 1921. godine, pa su Å¾ene iz Sekretarijata Å¾ena preÅ¡le na rad uglavnom u druÅ¡tvo za prosveÄ‡ivanje Å¾ena, a mlaÄ‘e neÅ¡to kasnije u UDRUÅ½ENJE STUDENTKINJA BEOGRADSKOG UNIVERZITETA, koje je osnovano 1922. godine sa pravom rada samo na beogradskom univerzitetu. Cilj ovog druÅ¡tva bio je pruÅ¾anje materijalne pomoÄ‡i siromaÅ¡nim studentkinjama, osnivanje doma za studentkinje, podsticanje na struÄni rad, kao i rad na samoosveÅ¡Ä‡ivanju studentkinja u cilju ostvarivanja ravnopravnosti. FeministiÄke organizacije osnivane su i dalje izmedju dva rata. Tako su organizacije Jugoslavije, Bugarske, ÄŒehoslovaÄke, Poljske, Rumunije i GrÄke, sledeÄ‡i politiku svojih vlada, osnovale MALU Å½ENSKU ANTANTU (1923). Program ove antante je feministiÄki, a osnovana je radi razmene iskustva i zajedniÄkog nastupanja u borbi za mir u Internacionalnoj ligi za mir i slobodu.
Å½ENSKU STRANKU osnovala je grupa mladih intelektualki 1927. godine, koje su bile nezadovoljne naÄinom rada i sporoÅ¡Ä‡u Å½enskog saveza i Alijanse. Stranka je nastupila vrlo borbeno i za kratko vreme svoga postojanja odrÅ¾ala je u Srbiji viÅ¡e dobro poseÄ‡enih zborova za Å¾ensko pravo glasa. Upravo kada se stranka poÄela bolje organizovati, u Jugoslaviji je suspendovan Ustav i zavedena diktatura C. januara 1929. godine, pa je ova stranka kao i sve druge politiÄke stranke morala da obustavi svoj rad, a kasnije ga nije ni obnovila.
Krajem 1927.godine osnovano je UDRUÅ½ENJE UNIVERZITETSKI OBRAZOVANIH Å½ENA, koje je imalo svoje sekcije u Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Å apcu i Kragujevcu. Å titilo je profesionalne interese Å¾ena, zalagalo se za napredovanje Å¾ena u sluÅ¾bi i traÅ¾ilo promene u gradjanskom pravu. Izradile su vrednu "Bibliografiju Å¾enskih pisaca u Jugoslaviji" (do 1936. godine). Od 1931. godine u Jugoslaviji deluje i posebna Å¾enska organizacija LIGA Å½ENA ZA MIR I SLOBODU. ÄŒlan je medjunarodne lige za mir i slobodu. Diktatura je u medjuvremenu postepeno slabila, i pored svih represalija nije se mogla odrÅ¾ati jer su otpori u mnogim delovima zemlje bili intenzivni i neprekidni. Ubistvo kralja Aleksandra KaradjordjeviÄ‡a u Marselju 1934. godine, ubrzalo je rad na obnovi politiÄkih partija i pripreme za novi Parlament koji su odrÅ¾ani 1935. godine. I KomunistiÄka partija Jugoslavije, iako joÅ¡ uvek u ilegalstvu, unapredila je svoj rad. SledeÄ‡i politiku Narodnog fronta koji je sredinom tridesetih godina nastajao u nekim zemljama Evrope u otporu faÅ¡izmu i nacizmu, KPJ je u Å¾enskom pitanju modifikovala svoje stavove.
OstajuÄ‡i i dalje na pozicijama da je Å¾ensko pitanje klasno - ona se odrekla iskljuÄivosti u pogledu organizovanja Å¾enskih programa i naÄina njihovog rada. Umesto rada sa Å¾enama u okviru partijskih organizacija, KPJ upuÄ‡uje svoje Älanice i simpatizerke, da osnivaju posebna Å¾enske organizacije, da se ukljuÄuju u rad postojeÄ‡ih organizacija, gde god za to postoje uslovi osnivaju Å¾enske sekcije, odbore, aktive i sliÄne organe, koji bi se bavili sasvim konkretnim programima rada na prosveÄ‡ivanju i kulturnom uzdizanju Å¾ena.
OMLADINSKA SEKCIJA Å½ENSKOG POKRETA osnovana 1935. godine u okviru druÅ¡tva Å½enski pokret bila je mesto gde su se okupljale studentkinje iz UdruÅ¾enja studentkinja, mlade Å¾ene svih zanimanja, iz Å¡kola, kancelarija, fabrika, banaka, trgovina, iz raznih profesionalnih i sindikalnih organizacija i tu su one menjale svoja iskustva i dobijale podstrek za rad. Program Å½enskog pokreta sa svojom naglaÅ¡enom aktivnoÅ¡Ä‡u u borbi za Å¾enska prava svih Å¾ena, bez obzira na rasu, veru, narodnost i politiÄka shvatanja davao je dovoljno osnova da se Å¾ene okupe na platformi borbe protiv faÅ¡izma, pa je Omladinska sekcija postala mesto za okupljanje antifaÅ¡istkinja.
U Hrvatskoj je na inicijativu KPJ u Zagrebu 1936. godine osnovano DruÅ¡tvo za prosvjeÄ‡ivanje Å¾ena koje je okupljalo Å¾ene svih slojeva. SliÄna druÅ¡tva osnivaju se i u drugim gradovima u Hrvatskoj. U Sloveniji je 1939. godine osnovan "Medjunarodni odbor slovenaÄkih Å¾enskih druÅ¡tava" koji je koordinirao rad Å¾enskih organizacija uÄlanjenih u Jugoslovenski Å¾enski Savez ili "Å½enski pokret" i drugih samostalnih Å¾enskih organizacija, osim klerikalnih. Sve ove organizacije u Jugoslaviji delovale su na razne naÄine: predavanjima o poloÅ¾aju Å¾ena, izuÄavanjem pojedinih pitanja iz oblasti ekonomije, politike, istorije i sl. Organizovale su razne teÄajeve i priredbe. One su s jedne strane povezane u Å¾enski pokret i vrlo su intenzivno delovale na ostvarivanje programa Å¾enske ravnopravnosti, a sa druge strane podsticale su Å¾ene da se u raznim druÅ¡tvenim grupacijama, struÄnim profesionalnim, omladinskim, sindikalnim pa i u politiÄkim partijama postavljaju svoje probleme u cilju da ih one prihvate kao svoje. Tako na pr. Samostalna demokratska stranka u okviru druÅ¡tva za prosveÄ‡ivanje sela, "SeljaÄko kolo" - osnovala je "Å½ensku sekciju", koja je razvila zapaÅ¾en rad u selima Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Å½ene se osim toga angaÅ¾uju u mnogobrojnim aktivnostima u pokretu protiv faÅ¡izma, kao i na pr. u akcijama za pomoÄ‡ Å panskom narodu, za pomoÄ‡ pohapÅ¡enim antifaÅ¡istima, u mirovnom i omladinskom pokretu, u predizbornim kampanjama, u Äestim Å¡trajkovima i demonstracijama. Na taj naÄin one se povezuju u antifaÅ¡istiÄki pokret, pokret za slobodu i demokratiju i za nezavisnost zemlje. Grupa Å¾ena, opet pod uticajem KPJ pokreÄ‡u nezavisne Å¾enske listove. U Beogradu 1936. godine pokrenut list "Å½ena danas" (izlazila je do 1976.). U Zagrebu je 1938. godine pokrenut "Å½enski svijet", "NaÅ¡a Å¾ena" u Sloveniji 1940. godine (zamenila je feministiÄki Å¾enski list koji je ranije izlazio). Ovi listovi Å¡ireni su u svim krajevima Jugoslavije i odigrali su veliku ulogu u podizanju svesti Å¾ena, u razmeni iskustava, u obaveÅ¡tavanju o svim politiÄkim dogaÄ‘ajima u zemlji i svetu, kao i u ukljuÄivanju Å¾ena u druÅ¡tveno - politiÄki Å¾ivot.

ÄŒlanci / The Appearance of Feminism â€“ Womenâ€™s Movement in Belgrade, Zagreb and Ljubljana

« on: October 03, 2014, 12:53:58 am »

The Appearance of Feminism â€“ Womenâ€™s Movement in Belgrade, Zagreb and Ljubljana
Lepa MlaÄ‘enovic

Feminist initiatives and groups are initiated at the end of 1970s in a country which I now nominate as ex-Yugoslavia. Scientific works on sociological and anthropological international seminars were a stimulus for the communication between women scientists who were learning about a dimension of the discrimination of women: Silva Meznaric, Blazenka Despot, AnÄ‘elka Milic, etc.
In 1978, the first international feminist conference DRUG-CA ZENA happened in Belgrade thanks to the women from those three capital cities and their organizational capabilities. This conference was a turning point for feminists and the history of the civic society which was then in formation in then Yugoslavia. Biljana Kasic, a lecturer of Women Studies in Zagreb, considers that these initiatives were then the first intents of creating the civic society.
Women experts who have been working on this, already historical, conference were: Lidija Sklevicky, Rada Ivekovic, Slavenka Drakulic, Vesna Kesic, Ruza First, ÄurÄ‘a Milanovic, Gordana Cerjan Letica from Zagreb, Nada Ler Sofronic from Sarajevo, Zarana Papic, Sonja Drljevic, Jasmina Tesanovic, Dunja Blazevic, Lina Vuskovic, Sofija Trivunac, Lepa MlaÄ‘enovic, Vanda Krajinovic from Belgrade, and many others.
Participants from Italy, France i Great Britain were well-known feminists and public personalities: Christine Delphi, Diana Leonardh, Dacia Maraini, Carla Ravaioli, Elisabetta Rasy â€“ so that the discrimination of women was for the first time shown through the consequences which were not embellished, which spoiled the ideology about the â€œgender equality in self-managementâ€, and which were not agreeable. Feminists who ran a debate had permitted neither communist nor men ideologies to dominate and to transform the subordination of women, as always, into sentimental journey or â€œthe gender equality in self-managementâ€. For the first time, â€œWOMAN QUESTIONâ€ became a subject of serious debates, the question of discrimination, and not just one marginal theme under â€œothersâ€ â€“ due to all these reasons, there were a lot of open and disguised oppressions from the League of Communists for the women organizers at the end of the conference.
A woman section of the sociological society of the University of Zagreb called â€œWoman and Societyâ€ was initiated after the conference. This section led discussions and public forums, and was an inspiration for further womenâ€™s initiatives. With the support from Zagreb, almost the same initiative with the same name â€œWomen and Societyâ€ upon SKC was founded in Belgrade in 1980. It was principally a forum for discussions. In Ljubljana, the first women group LILITH was founded in 1985, and the first lesbian group LILITH LL in 1987.
The necessity for the interconnection of women activists was even larger, and so the first Yugoslovenian feminist conference happened in Ljubljana in 1987. This conference actuated the values of sisterhood, exchange, support of women activism, discussions about women art and culture, first meeting about lesbianism, etc. Afterwards, three more Yugoslovenian feminist conferences were held in Zagreb and Belgrade, and the last one, â€œGood girls go to heaven, bad girls go to Ljubljanaâ€ was held in Ljubljana in spring 1991, just before the beginning of the war.
Another turning point for the development of feminism and womenâ€™s movement were the dates of founding SOS phone for women and children who are victims of violence. After the first ten years of elaboration and discussion about the dimensions of subordination of women, some activists had a necessity to start working with women directly. Feminists saw that violence against women is one transversal throughout all lives of women, and that women services actually should be started from SOS phone which would give space to women who were victims of violence in order to have witnesses and that someone have trust that really had happened to them. The first SOS phone was founded in Zagreb in 1988, and the other one in Ljubljana in 1989 and Belgrade in 1990. SOS phones had identical names, the first instructions we did together, we discusses the norms of work and principles in the same workshops, and we spent summers together on our first women camps â€“ interchanges from which we have been learning one from another initialized pearl of the feminist policy of solidarity in the time of wars and regime politics of nationalistic exclusion of others.

The Beginning of the War, Initiatives in Belgrade
When in the summer of 1991 it has been heard that the soldiers of JNA killed several Slovenian soldiers, as well as Croatian â€“ women scene in Beograd was just to develop. â€œBelgradeâ€™s Women Lobbyâ€, â€œWomen Parliamentâ€ and â€œWomen Party ZESTâ€ came into existence after the women activists of the feminist group â€œWomen and Societyâ€ established SOS phone for women and children who are victims of violence on March 8, 1900.
News from the front divided many activists on those who took a new Serb identity, and those who still rejected that. Additionally, they were also divided about the question are they going to shoot or not when comes to attack in self-defense.
Women anti-war group WOMEN IN BLACK AGAINST WAR was founded in October 1991, and its goal was to confront to the Serbian military regime and its responsibility for the wars in the countries of ex-Yugoslavia. Until Dayton Agreement, a group of women peace builders was standing every Saturday on the Republic Square to expose their bodies and to show that they are against Serbian military regime, war, and violence against women. Currently, Women in Black are standing in black being silent once in a month.
After 1992, in Serbia, Vojvodina, and Montenegro, there are more than 50 women non-governmental organizations.

Pages: [1] 2 3 4

Forum LIGEZA Lokalne gender inkluzivne zajednice

News:

Show Posts

Messages - ivanak1313

ÄŒlanci / Znanstvenice dobivaju manju financijsku podrÅ¡ku od njihovih muÅ¡kih kolega

ÄŒlanci / Nema u Europu bez Å¾ena

FORUM / Moram li biti ljubazna kako bih se zaÅ¡titila?

ÄŒlanci / Ubojstva Å¾ena zato Å¡to su Å¾ene - organizirana, poticana, dopuÅ¡tena i nekaÅ¾njena

ÄŒlanci / Upoznajte feministkinje koje mijenjaju svijet

ÄŒlanci / U Indiji je kÄ‡i (joÅ¡)

ÄŒlanci / Kako je kampanja #DontManCriminate promaÅ¡ila 'ceo futbal'

ÄŒlanci / Seksizam Å¾ene boli jednako kao i obiÄno zlostavljanje

ÄŒlanci / Seksizam u svakodnevici: MuÅ¾ ti kuha? A zaÅ¡to ti to ne radiÅ¡?

ÄŒlanci / SiromaÅ¡tvo ima Å¾ensko lice

ÄŒlanci / Rodne razlike u samopouzdanju

ÄŒlanci / Eksploatacija u naÅ¡a Äetiri zida: KuÄ‡anski rad na neodreÄ‘eno

ÄŒlanci / Several basic facts about The Women's Movement in Yugoslavia between the two war

ÄŒlanci / Nekoliko osnovnih podataka o Å½enskom pokretu u Jugoslaviji izmeÄ‘u dva rata

ÄŒlanci / The Appearance of Feminism â€“ Womenâ€™s Movement in Belgrade, Zagreb and Ljubljana

Forum LIGEZA Lokalne gender inkluzivne zajednice

News:

Show Posts

Messages - ivanak1313

ÄŒlanci / Znanstvenice dobivaju manju financijsku podrÅ¡ku od njihovih muÅ¡kih kolega

ÄŒlanci / Nema u Europu bez Å¾ena

FORUM / Moram li biti ljubazna kako bih se zaÅ¡titila?

ÄŒlanci / Ubojstva Å¾ena zato Å¡to su Å¾ene - organizirana, poticana, dopuÅ¡tena i nekaÅ¾njena

ÄŒlanci / Upoznajte feministkinje koje mijenjaju svijet

ÄŒlanci / U Indiji je kÄ‡i (joÅ¡)

ÄŒlanci / Kako je kampanja #DontManCriminate promaÅ¡ila 'ceo futbal'

ÄŒlanci / Seksizam Å¾ene boli jednako kao i obiÄno zlostavljanje

ÄŒlanci / Seksizam u svakodnevici: MuÅ¾ ti kuha? A zaÅ¡to ti to ne radiÅ¡?

ÄŒlanci / SiromaÅ¡tvo ima Å¾ensko lice

ÄŒlanci / Rodne razlike u samopouzdanju

ÄŒlanci / Eksploatacija u naÅ¡a Äetiri zida: KuÄ‡anski rad na neodreÄ‘eno

ÄŒlanci / Several basic facts about The Women's Movement in Yugoslavia between the two war

ÄŒlanci / Nekoliko osnovnih podataka o Å½enskom pokretu u Jugoslaviji izmeÄ‘u dva rata

ÄŒlanci / The Appearance of Feminism â€“ Womenâ€™s Movement in Belgrade, Zagreb and Ljubljana

ÄŒlanci / Seksizam Å¾ene boli jednako kao i obiÄno zlostavljanje

ÄŒlanci / Eksploatacija u naÅ¡a Äetiri zida: KuÄ‡anski rad na neodreÄ‘eno