Nasilja nad ženama postaje sastavni dio života ako nema krivične odgovornosti
Specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za pitanja nasilja nad ženama Rashida Manjoo u intervjuu za agenciju FENA govori o nasilju nad ženama kao univerzalnom problemu koji nije uvjetovan razvijenošću neke zemlje ili starosnom dobi žene jer "jedno nasilje nad ženom je previše nasilja".
Manjoo je na početku razgovora naglasila da se tokom svojih misija po raznim zemljama nije uvjerila da je određena starosna grupa žena naročito pogođena problemom nasilja, ali ipak postoje naznake da kod žena u starosnoj dobi od 20 do 40 godine života, kada su žene uključene u porodični život i zajednicu, postaju ranjivije, osobito one koje u ekonomskom smislu zavise o članovima porodice i tada dolazi do porasta nasilja.
Na upit koliko ima razlike u nasilju nad ženama u ekonomski nerazvijenim zemljama "trećeg svijeta" i tzv. patrijarhalnim ili konzervativnim sredinama u odnosu na visokorazvijene zemlje, gdje su žene ekonomski neovisne, da li su te razlike u "nijansama", jer nasilje je nasilje, ili se ipak radi o suštinski drugačijim problemima, Manjoo kaže da je nasilje - nasilje.
"Pojava nasilja ne ovisi o stupnju obrazovanja, ni o sredini u kojoj živite, ni o imovinskom stanju, jer je nasilje uzrok i posljedica nejednakosti i diskriminacije, nasilje je povezano s mjerom u kojoj se žena vrednuje u društvu i s pitanjem moći", precizirala je.
Govoreći o uzrocima nasilja nad ženama, Manjoo naglašava da u svakoj zemlji postoji razlika između javne i privatne sfere koja nije napravljena zakonom nego je faktički činjenična i realna distinkcija. U zemljama u kojima se izdvaja novac za programe u cilju sprečavanja nasilja nad ženama, to ženama pomaže da se otvore i iznesu javno problem.
"Bez obzira na finansijska sredstva i programe kojima se pomaže ženama, problem se javlja na terenu kada dolazi do implementacije zakonskih programa", kazala je Manjoo.
Tokom razgovora nekoliko puta je ponovila da su dvije stvari ključne za sprečavanje nasilja nad ženama, a to su potpuna socijalna transformacija kojom bi se izgradilo društvo bez nasilja te ekonomsko i psihološko osnaživanje žena.
Na konstataciju da je BiH zemlja u kojoj postoji značajan broj žena žrtava seksualnog nasilja u ratu, Manjoo kaže da taj zločin postaje još i gori ukoliko ne dođe do krivične odgovornosti počinitelja.
"Ukoliko pravda nije zadovoljena, to znači da država ne izvršava svoje obaveze, zbog čega dolazi do dvostruke viktimizacije žrtava. Žrtve u vrijeme mira imaju problem pristupa pravnim lijekovima, jer ti pravni lijekovi stoje na papiru bilo da se radi o programskim politikama, strategijama ili zakonima, ali i žrtve u mirnodopskim vremenima nailaze na probleme kada je u pitanju implementacija tih propisa" - kaže Manjoo.
Uz opasku kako se stiče dojam da su žrtve nasilja u miru u boljoj poziciji, Manjo kaže da ipak ne možemo kazati da je ratna ili mirnodopska kategorija žena žrtava seksualnog nasilja u boljoj poziciji što se tiče zadovoljenja pravde i zalječenja rana.
UN-ova specijalna izvjestiteljica je naglasila da ukoliko ne postoji krivična odgovornost za nasilje nad ženama dolazi do normalizacije nasilja i to postaje sastavni dio života.
Na pitanje kako rješavati institucionalno ovaj problem ako možda u strukturama koje treba da vode borbu protiv nasilja nad ženama sjede na određenim pozicijama "nasilnici" u porodici, a uglađeni dužnosnici u uredima, Manjoo kaže da je najvažnija stvar krivična odgovornost nasilnika bez obzira na to o kome se radi.
"Jer ako je nasilnik na funkciji i zaposlen u javnoj instituciji to apsolutno ne podrazumijeva nekažnjivost, a osim krivičnog postupaka potrebno ga je ukloniti s tog radnog mjesta" - naglašava Manjoo.
Pojašnjava da je potrebno jasno kazati da nasilje predstavlja krivično djelo te istovremeno voditi računa da i supruge i partnerice, žrtve nasilja osoba na položaju i funkciji, imaju jednaku mogućnost pristupa pravdi, odnosno da imaju mogućnost da progovore i prekinu šutnju.
Kao jedan od načina borbe protiv nasilja nad ženama Manjoo ističe podizanje svijesti o tom problemu na način da se osigura prostor za novu kulturu koja će podržavati zabranu nasilja nad ženama i promjenu rodnih uloga i vrednota žena u društvu.
"To mora biti kontinuirani proces jer 16 dana aktivizma nije dovoljno. Taj dugotrajani proces treba početi u mladim godinama u kući, u školi i na kraju u društvenoj zajednici. U svim tim periodima života potrebno je njegovati poštivanje prema ženama i poštivanje vrednota koje one nose" - kazala je Manjoo, te dodala da je najbolji način eliminacije nasilja zapravo njegova prevencija.
Na kraju razgovora, s obzirom na to da je izvjestiteljica Manjoo prvi put u posjeti BiH, u kojoj kategoriji je BiH kad je u pitanju nasilje nad ženama, odgovorila je da BiH kao i druge zemlje ima problem nepostojanja statistike i prikupljanja podataka, zbog čega je veoma teško biti siguran kolika je stopa prevalencije nasilja nad ženama, odnosno koliko je česta ta pojava i kako se ona manifestira.
Napomenula je da civilno društvo i država imaju statistiku, međutim generalno ne postoje tačni podaci koji bi jasno ukazali na težinu tog problema u BiH ili ukazali na način na koji je potrebno rješavati problem.
Dodala je da se u BiH nasilje nad ženama povezuje s historijskim naslijeđem, problemom PTSP-a, kao i ekonomskom situacijom, a sve to može utjecati na stepen nasilja nad ženama.
Nalazi do kojih je došla specijalna UN-ova izvjestiteljica za pitanja nasilja nad ženama Rashida Manjoo nakon posjete BiH na sveobuhvatan način će biti predstavljeni u izvještaju koji ću u junu 2013. godine biti prezentiran Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih nacija.
Ona je tokom višednevne službene posjete Bosni i Hercegovini razgovorala s predstavnicima vladinog i nevladinog sektora te žrtvama nasilja kako bi dobila informacije o problemu nasilja nad ženama u BiH.
Preuzeto sa "Moj Portal"
