Zamislite da, tijekom razgovora za posao, morate odgovarati na neugodna i ponižavajuća pitanja o svojim planovima za osnivanje obitelji. Nakon toga, saznate da je posao dobio manje kvalificirani kandidat, samo zato što je muškoga spola. Zamislite da dobijete otkaz, kad vaš nadređeni otkrije da ste trudni, ili zato što niste popustili neprimjerenim udvaranjima. Nažalost, ovi su scenariji danas previše uobičajeni u Bosni i Hercegovini.
Uz ratifikaciju UN-ove Kovencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i drugih pravnih instrumenata, Bosna i Hercegovina preuzela je odgovornost temeljem međunarodnih odredaba o ljudskim pravima, kako bi se osigurala jednakost između muškaraca i žena u svim sferama života. Međutim, mnogo toga treba učiniti, kako bi taj cilj postao stvarnost u životima žena. Gotovo desetljeće nakon usvajanja Zakona o ravnopravnosti spolova u 2003. godini, i usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije, 2009. godine, svakodnevnica pokazuje kako su mnoge od tih odredaba tek mrtvo slovo na papiru. Iako je diskriminacija zabranjena i pravni lijekovi su dostupni žrtvama, nepravedno postupanje nastavlja se neumanjenim intenzitetom.
Diskriminatorska praksa pri zapošljavanju, uznemiravanje na radnome mjestu, uključujući mobbing (ponavljajuće i ponižavajuće netjelesno uznemiravanje), ograničen pristup pravima trudnica i nejednak tretman ugroženih žena, kako seoskih, tako i ostalih, među najčešćim su oblicima zlostavljanja u državi. Nedovoljna zastupljenost žena u državnim institucijama na svim razinama i nasilje uvjetovano spolnom pripadnošću, uključujući nasilje u obitelji i trgovinu ljudima - također su dio sumorne stvarnosti u BiH.
"U posljednje smo vrijeme zabilježili znatan porast broja pritužbi, koje se odnose na mobbing," izvješćuje Dita Maglica iz Ureda ombudsmana u Livnu. "Mnoge žene postaju žrtve ovoga oblika diskriminacije prigodom zapošljavanja. Drugi je oblik diskriminacije žena na radnome mjestu i u sustavu obrazovanja seksualno uznemiravanje. Malo toga je učinjeno kako bi se počeli primjenjivati zakoni koji zabranjuju ove, a i druge oblike diskriminacije."
Određeni društveni čimbenici i stereotipi, duboko ukorijenjeni u bosanskohercegovačkome društvu, obeshrabruju žene na putu ka zapošljavanju i ostvarivanju drugih oblika ekonomske dobiti, na ravnopravnoj razini s muškarcima. Ipak, žene, koje odluče ostvarivati svoja prava zajamčena Zakonom o ravnopravnosti spolova, i dalje su iznimka.
Ajiša Jarebica iz Nevladine organizacije Li-žena iz Livna, koja već 15 godina radi na poticanju žena da preuzmu aktivniju ulogu u društvu, navodi: "Kako inače objasniti stanje u kojemu mnoge žene misle da je sasvim normalno da su plaćene manje od svojih kolega muškoga spola, ili da je prijavljivanje nasilja u obitelji najveća društvena stigma?!"
Nedavno je u Livnu, tijekom održavanja okrugloga stola, Misija OESS-a u BiH okupila predstavnike javnih institucija, organizacija civilnoga društva i građana iz cijeloga Kantona 10, kako bi razgovarali o diskriminaciji na temelju spola i raspoloživim sredstvima za sprečavanje i rješavanje tih oblika zlostavljanja.
"Zakon o zabrani diskriminacije orijentirni je zakon Bosne i Hercegovine i jasno postavlja pravni okvir za zaštitu građana od svih oblika diskriminacije," izjavio je Fermin Cordoba, voditelj Odjela za ljudska prava pri Misiji OESS-a u BiH. "Nažalost, razina svijesti javnosti o zakonu vrlo je niska i trebaju se uložiti veći napori kako bi građani bili informirani o njihovim pravima."
"Žrtve treba potaknuti na to da se služe zakonskim mehanizmima zaštite, osobito prizivnim postupkom pred Institucijom ombudsmana, te mogućnošću podnošenja tužbe pred sudovima," dometnuo je gospođa Maglica iz Ureda ombudsmana u Livnu.
Uz podizanje razine svijesti o sredstvima za rješavanje diskriminacije na temelju spola, sudionici u radu okrugloga stola naglasili su važnost poboljšanja suradnje između relevantnih domaćih institucija i pozivanja na njihovu odgovornost.
"Institucije, zadužene za osiguranje ravnopravnosti muškaraca i žena, ne ispunjavaju svoju ulogu kako treba," izjavila je Ajiša Jarebica. "Oni čak nemaju temeljito znanje o složenosti problema. Nema preciznih podataka o tomu koliko su žene isključene iz zdravstvene zaštite i sustava mirovinskoga osiguranja. Takvi podaci važan su preduvjet za formuliranje politike djelovanja za rješavanje problema isključenosti."
Danka Zelić iz Nevladine organizacije Žena B iz Bosanskoga Grahova, iznijela je slično mišljenje: "Institucije još nisu razvile odgovarajuće mehanizme za sučeljavanje sa stvarnim stanjem u društvu. Programe treba pozorno razviti, tako da žene budu zaštićene, i ublažiti siromaštvo kod rizičnih skupina, a ne dodatno produbljivati taj jaz."
Prema međunarodnim standardima i državnom zakonu, vlasti BiH dužne su pokrenuti afirmativne mjere, kako bi se omogućila jednakost. Takve mjere, također, obuhvataju preferencijalni tretman ili kvotni sustav, kako bi se promaknuo pristup žena, ne samo pri zapošljavanju, nego i obrazovanju, politici, kao i socijalnoj zaštiti.
"To je apsurdna situacija, u kojoj žene, koje se već godinama bave poljodjelstvom, često radeći više od 12 sati dnevno, službeno nemaju nijedan dan radnoga iskustva, a o pravu na socijalnu zaštitu da se i ne govori," dometnula je Danka Zelić. Također, naglasila je da trenutačno dostupni programi, kao što su samoosiguranje za poljodjelce, nisu pristupačne opcije za mnoge, uključujući žene-povratnice i žene starije životne dobi, koje su osobito ugrožene.
U nastojanjima da se utječe na podizanje razine svijesti i ukaže na neke od ovih nedostataka, Misija OESS-a u BiH razvila je ciljne projekte, usmjerene na promicanje sudjelovanja žena u privredi. Cilj je takvoga jednog projekta, čije je sjedište u Kupresu, da podrži žene na selu u osnutku malih privrednih poduzeća, putem izrade poslovnih planova i obučavanja za podnošenje prijava za donacije.
"Položaj je seoskih žena u Kantonu 10 osobito sumoran. Cilj naših inicijativa je da se ranjivim skupinama pruži pomoć u stjecanju vještina za ostvarenje prihoda," navodi Fermin Cordoba.
Misija OESS-a u BiH, također, trenutačno provodi projekt pod nazivom: Žene na lokalnim izborima, čiji je cilj podizanje razine političkoga sudjelovanja žena na lokalnoj razini i povećanje političke zastupljenosti žena u općinskim zakonodavnim i izvršnim tijelima. Borba protiv trgovine ljudima i nasilja u obitelji i dalje ostaju glavni prioriteti Misije.
Unatoč angažmanu pojedinih međunarodnih i domaćih organizacija u tim područjima, za ravnopravnost spolova u BiH može se reći da je daleko od toga da bude postignuta. Kao prvi korak, potrebno je poštovanje i primjena Zakona o ravnopravnosti spolova, te Zakona o zabrani diskriminacije, ako se želi postići veća jednakost. Jači angažman i suradnja između domaćih institucija i civilnoga društva od vitalnoga je značaja za postizanje tih ciljeva.
Preuzeto sa
www.oscebih.org
