Bivša Bolivijska parlamentarka (1997-2005), stručnjak za demokraciju i pitanja ravnopravnosti
iKNOW Politics: Volio bih početi pitanjem o vašoj političkoj karijeri. Kada je počela i šta vas je nadahnulo da se uključite? Na koje ste prilike i prepreke znali naići kao žena u politici?
“Od samog početka srednjoškolskog obrazovanja pa i kroz diplomiranje psihologije, imala sam priliku da se naviknem na odgovornosti, kao što su predstavnik i sveučilišni lider. Također sam sudjelovala u nizu pripremnih konferencija za “International Women’s Year”, kao i druge aktivnosti vezane uz izvedbu i vizualne umjetnosti.
Međutim, mogućnosti koje proizlaze iz toga što si žena u tako konzervativnom i “macho” društvu, kao što su je to Cochabambi, je ono što me gurnulo da pronađem odgovore i objasnim diskriminaciju, ponekad suptilne a drugi put drske, da sam počela da ih doživljavam osobno. To je realnost, unatoč činjenici da sam odrasla u više liberalnoj obitelji na čelu sa bakom po majci, poslovnom ženom velike karizme koja je bila ispred svog vremena. To je bio početak.
Spisi po Simone de Beauvoir, pjesma Nacer Hombre (Biti rođen kao muško) po Adeli Zamudio, kao i priznavanje ženskih građanskih i političkih prava, bili su neizbježni izvori u rješavanju tih ranih zabrinutosti.
To je povezano s činjenicom da sam kao student na razmjeni u Kanadi, bila izložena drugom valu feminističke misli i generacijskim političkim pokretima tog vremena. To je sjeme koje će me kasnije dovesti do toga da se pridružim pokretima i političkom djelovanju za ženske slobode. To je posebno teško vrijeme za bijeg od uticaja visoko politizirane generacije koja je živjela u kontekstu Hladnog Rata, ideološka rasprava inspirirana slobodarski i anti-kolonizacijim pokretima mladih, kao i oslobodilačke teologije, koja je kucala na vrata Katoličke crkve.
Počela sam fakultet u vrijeme diktature i od samog početka sam bila dio vodstva koji se borio za vraćanje autonomije sveučilišta i izazvao autoritarni militarizam. Tu, sam ostvarila svoje prve političke kontakte u tajnosti.
Kao studentica psihologije, radila sam u dječjem centru koji je brinuo za djecu i mladež, koji su (kako bi mi sada rekli) "drugačije sposobni" ne samo zbog genetskih promjena, nego uglavnom spriječeni pred-i post-natalnim neurološkim traumama povezanim s siromaštvom i nedostatakom pristupa majke i djeteta zdravstvenim uslugama. Drama u kojoj su ove obitelji živjele u velikoj mjeri utječe na mene.
U tom sam trenutku shvatila važnost javnih politika kao suštinu političkim definicijama i postupcima danim neadekvatnom utjecaju skrbi volontera. Politika je polje djelovanja i upravljanja ceste koja može vratiti društveno-ekonomski problem koji dovodi do socijalnih nemira, koji proizlaze iz siromaštva i nejednakosti koji još uvijek utiču na naše zemlje.
U to vrijeme, odlučila sam da se pridružim Lijevom revolucionarnom pokretu (MIR) - stranci usklađenoj s socijaldemokracijom - čiji je Ženska dio počeo lansirati političku i ideološku liniju misli da stavi političke participacije žena na dnevni red i unutar i izvan stranke. Ova dinamičnost refleksije i analize o ženskim pitanjima iz nove perspective, razvijena je uz borbu za vraćanje demokracije.
Ja se osobno smatram dijelom generacije koja je učinila osvajanje demokracije mogućim, koja će uskoro proslaviti 30 godina neprekidne vladavine. S jedne strane, to je demokracija, sa svojim usponima i padovima, objašnjava kolaps stranačkog sustava - uključujući i moje vlastite stranke – a s druge strane napretka ovom novom razdoblju državnih reformi koje pomaže kristalizirati političku uključenost za prethodno marginalizirane sektore.
Što se tiče prepreka, ne želim da spominjem uobičajene čimbenike koji najčešće bude taj odgovor. Međutim, ja ću istaknuti nekoliko. To uključuje sukob uloge i očekivanja u pogledu onoga što se tradicionalno očekuje od žena, egzistencijalne dileme, strah od "uspjeha" i mogućnosti koje bi otvorile horizont slobode za mene, za kojim sam i žudjela i bojala ga se u isto vrijeme.
Drugo ograničenje odnosi se na činjenicu da se priliv žena u politici poklopa s ukupnim diskreditovanjem za političku aktivnost, kako u praksi, tako i u izboru karijere. Ovo ispitivanje, koje dolazi iz komunitarizma i participativnog kolektivizma, je ono što bi u konačnici osiguralo reprezentativnu demokraciju.
Drugi ograničavajući faktor za implementaciju različitih političkih potencijala odnosi se na patrijarhalnu prirodu."Macho" logika je prisutna u konkurenciji za slabo institucionalizirane, neformalne političke urede, gdje muškarci preovladavaju, pored duboko ukorijenjene autoritarne političke kulture.. Financijska ograničenja na unutarnjim stranačkim izborima i izbornim kampanjama stavlja žene u posebno neravnopravan položaj.
S druge strane, moramo biti svjesni da se pogreške i zablude skupo plaćaju i da potražnja za apsolutnom “odanošću” ima određene implikacije za žene političarke. U kontekstu političke polarizacije, žene su pod pritiskom da dokažu svoju lojalnost prema preuzimanju "disciplinskih" uloga koje su ponekad autoritarne, jedva reflektirajuće i spriječavaju transformiranje, proaktivne i demokratske snage njihovog sudjelovanja.”
Preuzeto sa International Knowledge Network of Women in Politics
