Kako je nastao BeFem festival?
BeFem je nastao iz neformalne inicijative koju smo pokrenule Christina Wassholm (švedska novinarka i feministkinja sa adresom prebivališta u Beogradu) i ja, razvijao se i rastao kroz suradnju i transfer znanja aktivistkinja i aktivista, teoretičarki i umjetnica iz Švedske, Srbije i regije. On svakako pripada kontinuitetu feminističkih praksi ovih prostora, ali istovremeno je otvorio prostore za nova djelovanja, glas neke nove generacije feministkinja sa različitim privatnim i javnim historijama.
Koliko je društveno, politički i aktivistički ovakav festival bitan za Beograd, i prepoznaju li to mediji, posjetitelji i druge kulturne institucije?
Nije zahvalno da ja govorim o njegovom značaju na beogradskoj, srbijanskoj ili regionalnoj festivalskoj, feminističkoj sceni, ali mogu potvrditi da posljednje tri godine mi ambiciozno i učinkovito radimo na realizaciji naše zamisli da festival postane jedna od beogradskih kulturnih institucija. Ali i šire. On svakako donosi sadržaj koji nije dio korpusa dominantnih tema u javnom, ali i u feminističkom diskursu i tu ja vidim njegov potencijal.
Koliko se posljednjih godina uspio nametnuti na festivalskoj sceni Beograda i u čemu je njegova važnost?
Uspjeh je svakako to što se brojnost publike BeFema iz godine u godinu povećava, što su to neka nova lica, koja tek otkrivaju feminističke politike i subverzivne strategije. Sa duge strane, u medijskom sadržaju i nastupima iznova ističemo važnost festivala kao feminističkog što predstavlja jednu vrstu otpora agresivnom uplivu gender mainstreaminga, sa svim zamkama institucionalizacije feminističke politike. Više puta sam u javnosti naglasila da je za mene BeFem prostor koji otvara mogućnost permanentnog promišljanja stvarnosti, ali i kritike svih etabliranih načina mišljenja, pa i feminističkih, u svakom slučaju mjesto promjene, koje ne bi bilo moguće bez podrške i solidarnosti, strateških savezništva koje smo gradile sa našim prijateljicama iz feminističkog pokreta u Srbiji.
Što nam možete reći o vašim suradnicama iz Švedske? Koliko su njihova iskustva i politike imale utjecaja na BeFem i njegov razvoj?
Ne bih ja govorila o hijerarhiji znanja, mi smo sve u jednom procesu izgradnje pravednijeg i odgovornijeg društva. Feministička praksa nije neka unaprijed definirana matrica, ona je djelovanje u određenom političkom kontekstu i predstavlja različite tehnologije otpora vladajućim strukturama moći koje proizvode nejednakost. To su žene koje su prisutne i angažirane na švedskoj feminističkoj teorijskoj, aktivističkoj, umjetničkoj sceni sa zanimljivom i plodnom produkcijom. Čini mi se da prije učimo jedne od drugih prevodeći naše stvarnosti.
BeFem nam donosi mnoštvo glasova i tijela koja će pokazati da li i na koji način različite feminističke intervencije u javnom prostoru i zajednici mijenjaju stvarnost i prave pukotine u sistemima koji se stalno, iznova izloženi procesu re/patrijarhalizacije. Odgovor na ovo pitanje može svakako doprinijeti dekonstrukciji različitih oblika represije.
I na kraju mislim da je važno da naglasim da je cilj BeFema i svih nas koji sudjelujemo u njemu da pokažemo svu radost, zadovoljstvo u bivanju feministkinjama. Humor i sreća kao strategija življenja.
