U Mostaru je 04.6.2026. održan Sokratov kafe posvećen pitanju: Da li je kultura manipulativna? Diskusiju je vodila prof. dr. sci. Merima Jašarević s Filozofskog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, otvarajući prostor za promišljanje o tome kako kultura, društvena sredina, porodica, obrazovanje i savremeni mediji oblikuju naše identitete, vrijednosti, ponašanja i načine na koje razumijemo svijet oko sebe.

Polazna tačka razgovora bila je spoznaja da nas kultura i sredina u kojoj odrastamo neupitno oblikuju u velikoj mjeri. Osobe rođene i odgajane u različitim mjestima, društvenim okolnostima, porodicama i obrazovnim sistemima često se formiraju na različite načine. Jezik kojim govorimo, običaji koje usvajamo, vrijednosti koje smatramo „normalnim“, pa čak i načini na koje izražavamo emocije, biramo životne puteve ili procjenjujemo druge ljude, duboko su povezani s kulturnim obrascima u kojima živimo.

Učesnice i učesnici razgovora propitivali su da li kultura samo oblikuje čovjeka ili ga ponekad i suptilno usmjerava, ograničava i manipulira njegovim izborima. Kao društvena bića, ljudi imaju snažnu potrebu da pripadaju zajednici. Upravo zbog toga često prihvatamo dominantna mišljenja, očekivanja i norme svoje sredine, čak i onda kada se ona ne poklapaju u potpunosti s našim unutrašnjim osjećajem, uvjerenjima ili iskustvima. Posebno je naglašeno da u današnjem vremenu, obilježenom kulturom otkazivanja i snažnim pritiscima javnog mišljenja, mnogi ljudi prikrivaju ono što je autentično njihovo ukoliko se to razlikuje od stavova okoline.

Međutim, razgovor je otvorio i još dublje pitanje: koliko je ono što smatramo „vlastitim“ zaista naše vlastito? Koliko su naši stavovi, ukusi, uvjerenja, pobune i izbori rezultat naše slobodne volje, a koliko su nastali pod utjecajem porodice, obrazovanja, društva, kulture, medija i trendova? Čak i kada se protivimo nečemu što je općeprihvaćeno, postavlja se pitanje da li je ta pobuna autentičan čin slobode ili je i ona oblikovana nekim drugim kulturnim obrascem, ideologijom ili savremenim trendom. Tokom diskusije učesnici i učesnice dotakli su se i različitih običaja i iskustava koja kultura prenosi. Govorilo se o lijepim običajima koji povezuju ljude, čuvaju sjećanja, jačaju osjećaj pripadnosti i daju smisao zajedničkom životu. Istovremeno, razgovaralo se i o negativnim, štetnim ili opterećujućim kulturnim praksama koje mogu ograničavati pojedinca, posebno kada nameću krute rodne uloge, društvena očekivanja, predrasude ili strah od drugačijeg mišljenja.

Poseban dio razgovora bio je posvećen društvenim mrežama i njihovom utjecaju na kulturu i društvo. Učesnice i učesnici su promišljali o tome kako digitalni prostor mijenja način na koji komuniciramo, provodimo vrijeme, učimo, stičemo iskustva i formiramo mišljenja. Društvene mreže danas ne prenose samo kulturne sadržaje, nego ih i stvaraju, ubrzavaju, pojednostavljuju i često pretvaraju u trendove. U tom procesu granica između slobodnog izbora i manipulacije postaje sve nejasnija.

Sokratov kafe u Mostaru pokazao je koliko je važno kritički promišljati kulturu, ne zato da bismo je odbacili, nego da bismo bolje razumjeli njenu moć. Kultura može biti prostor pripadanja, ljepote, solidarnosti i identiteta, ali može biti i mehanizam pritiska, isključivanja i kontrole. Upravo zato je važno postavljati pitanja, razgovarati i učiti prepoznavati razliku između vrijednosti koje nas obogaćuju i obrazaca koji nas ograničavaju.

Kao i svaki dobar filozofski razgovor, ni ovaj susret nije ponudio jedan konačan odgovor. Umjesto toga, otvorio je nova pitanja o slobodi, pripadanju, autentičnosti i odgovornosti. A pitanje ostaje i za sve nas: da li kultura samo oblikuje naš identitet ili njime ponekad i manipulira?