Način na koji se sjećamo određuje koga vidimo, kome vjerujemo, koga priznajemo kao subjekt historije, a koga ostavljamo na margini.Prof. dr. Zilka Spahić Šiljak je 23. aprila 2026. godine održala predavanje na seminaru o tranzicijskoj pravdi, u organizaciji BH novinara, koji je okupio novinarke i novinare iz regije Balkana. 

U svom izlaganju, prof. Spahić Šiljak govorila je o rodnoj perspektivi tranzicijske pravde, naglašavajući da je ona nužna jer su dominantne kulture sjećanja na našem prostoru uglavnom „muški kodirane“. To znači da su javni narativi najčešće oblikovani oko vojske, fronta, komande, bitke, teritorije, političkog vođstva i nacionalnog stradanja, dok su iskustva žena često svedena na fusnote ili simboličnu dekoraciju. 

Istaknula je i razlike u načinima na koje muškarci i žene artikuliraju ratna iskustva. Kod muškaraca se sjećanja češće izražavaju kroz dnevno-politički diskurs i iz perspektive ratne, djelomično vojničke pozicije, dok se kod žena češće oblikuju kroz iskustva civilne svakodnevice i izbjeglištva. Ovaj uvid pokazuje da rodna perspektiva nije nešto izvan kulture sjećanja – ona je već njen sastavni dio, ali nije jednako priznata. 

U zaključku, prof. Spahić Šiljak je istaknula: 
„Ako želimo pravednije društvo, onda nam treba i pravednije sjećanje. A pravednijeg sjećanja nema bez rodne perspektive. Zato je zadatak akademske zajednice velik – da pomogne društvu da vidi ono što je predugo bilo nevidljivo, da čuje ono što je predugo bilo nečujno i da imenuje ono što je predugo ostajalo bez imena.“