U sklopu projekta „Psihosocijalna podrška u BiH“ TPO Fondacija ja započela treninge za volontere. Prvi dvodnevni od planirana tri treninga je održan u Tuzli u periodu od 11. do 12.04.2015. Učesnici/e su bili/e studenti/ce završnih godina Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Trening je vodila dr. Amra Delić, specijalista neuropsihijatrije i psihoterapeutkinja iz Tuzle, aktivistkinja u oblasti ljudskih prava, dijaloga i pomirenja. Projekt koordinatorica Mirsada Sokolović je predstavila aktivnosti i ciljeve TPO Fondacije te prisutne upoznala sa Zakonom o volontiranju Federacije BiH, općim odredbama, uvjetima i principima, istakavši da je volontiranje dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina koje bez naknade podrazumijeva pružanje usluga ili aktivnosti za dobrobit društva. Koordinatorica Unije studenata u Tuzli Irma Ramić je predstavila Uniju studenata Medicinskog faulteta i izrazila zahvalnost na saradnji s TPO Fondacijom koja ima za cilj da kroz volonterski rad realizuje radionice za mlade i djecu u područjima pogođenim poplavama i klizištima u BiH. Radionice imaju za cilj da se procijeni psihološko stanje mladih i djece koji su pretrpjeli štete nakon prošlogodišnjih poplava te pružiti pomoć kroz psihosocijalne radionice i interaktivna druženja.
Dr. Delić je govorila o dugogodišnjem radu u oblasti psihotraumatologije, aktivizma za ljudska prava i

volonterizma, te istakla da volonterizam prvenstveno podrazumijeva neprofitnu i neplaćenu aktivnost u okviru koje, dobrovoljnim ulaganjem svoga vremena, znanja, vještina i sposobnosti, pojedinci doprinose razvoju i boljitku zajednice i društva u cjelini. Osim socijalne vrijednosti kojom jača osjećanje povjerenja, solidarnosti i uzajamne pomoći među građanima i građankama, naglašena je i ekonomska vrijednost volonterizma sa fokusom na edukaciju, jačanje kapaciteta i doprinos volontera u pripremi zajednice za postupanje u slučaju katastrofa i smanjenju rizika od istih, te blagovremenom odgovoru na krizne situacije, smanjenje štete i posljedične uštede. Učesnici/e su zatim imali/e priliku pogledati inspirirajući video America's Health Volunteers te čuti iskustva dugogodišnjih volontera i njihove motive za volontiranje. Nakon upoznavanja sa Općom deklaracijom o volonterizmu i pravima i obavezama volontera, učesnici/ce su radili/e vježbu „Jedinstveno i zajedničko“, čiji je cilj bolje upoznavanje učesnika/ica i izgradnja tima, kao primarni zadatak u uspostavljanju organizacije volonterske grupe. Kroz ovu vježbu definišu se zajedničke osobine i sposobnosti - resursi, te ono što nas čini jedinstvenim, tj. individualni kvaliteti po kojima se pojedinac i pojedinka ističe i kojima mogu doprinijeti u radu svoje volonterske grupe.

Ispred Unije studenata u Tuzli, Adnan Šunj i Ena Alibegović prezentirali su volontersku humanitarnu akciju koju su samoinicijativno organizovali i proveli u područjima pogođenim poplavama i klizištima u periodu 17.5.-24.05.2014. godine na području Tuzle, Orašja, Maglaja, Zavidovića, Žepča, Doboja i Bijeljine. Predstavili su način na koji su prikupljali i distribuirali osnovne potrebštine: prehrambene namirnice, higijenska sredstva, lijekove i sredstva za dezinfekciju, kao i novčanu pomoć. Prisutni su imali priliku razmijeniti svoja iskustva u volonterskom djelovanju, prepreke, probleme i načine upravljanja volonterskim akcijama u kriznim situacijama. Dr. Delić je zatim predstavila SWOT analizu kao alat za strateško planiranje budućeg efektivnog volonterskog djelovanja putem učinkovitog korištenja ljudskih resursa i resursa zajednice, te koordinacije volonterskih grupa i drugih organizacija koje intervenišu u krizama. Ista započinje postavljanjem cilja, a potom se sistemskom analizom vrši identifikacija vanjskih i unutrašnjih faktora koji pogoduju ili otežavaju ostvarivanje cilja. SWOT matrica (engl. Strenght, Weakness, Opportunity, Threat) se sastoji od identificiranja vlastitih snaga i slabosti i okolinskih prilika i prijetnji, a koristi se za analizu iskustava, odnosno vlastitih potencijala i mogućnosti u procesu ostvarenja zadatog cilja. Nakon toga uslijedio je rad

u grupama i prezentacija grupnih SWOT analiza prethodnog iskustvau volonterskoj akciji, a zatim se vodila diskusija tokom koje su na konkretnim primjerima analizirane pojedine stavke SWOT matrice. Zaključeno je da svaka volonterska grupa, prije svega, zahtijeva dobro poznavanje pojedinačnih i grupnih sposobnosti, kao i jačanje kapaciteta i kompetencija volontera, uz neophodnost integracije, i uspostavljanja i održavanja dobre koordinacije rada u okviru intersektorske saradnje, jer su to ključni elementi efektivnog djelovanja u kriznim situacijama, rezilijentnosti i oporavka zajednice. Također, ukazano je na značaj podizanja javne svijesti o važnosti volontiranja prije, za vrijeme i nakon kriznih situacija, jer se i na taj način gradi kultura aktivnog građanstva temeljenog na solidarnosti i spremnosti da se pomogne drugome. Na kraju ove radionice istaknuto je da su volonteri Unije studenata Univerziteta u Tuzli, svojom prošlogodišnjom akcijom prikupljana i podjele pomoći stanovništvu iz ugroženih područja, pokazali “humanost na djelu”, visoku senzibiliziranost za probleme drugih, te da društvo treba prepoznati i naglasiti vrijednost njihovog doprinosa, odati im priznanje za njihov rad i poticati dalje volontersko djelovanje.

Na početku drugog dana treninga obavljena je rekapitulacija saznanja stečenih tokom prvoga dana, i ukazano na značaj dalje edukacije i jačanja kapaciteta volontera, kako bi se smanjio broj spontanih u odnosu na educirane volontere, a time i konfuzija i diskordinacija koje su često prisutne na terenu u situacijama hitnog djelovanja nakon prirodnih katastrofa. U nastavku se predavačica dr. Delić fokusirala na konkretiziranje načina pomoći u krizama i volonterski angažman sa djecom i mladima. Istakla je značaj rada u oblasti primarne prevencije i pripreme stanovništva za postupanje u kriznim situacijama koje sobom donose različite vrste prirodnih katastrofa. Kriza, istakla je dr. Delić, je psihičko stanje uzrokovano traumatskim, kriznim događajem i zahtijeva nove mehanizme suočavanja

s ciljem stabiliziranja i vraćanja u stanje ravnoteže. Od iznimne je važnosti napomenuti da krizne reakcije koje se razvijaju kod ljudi predstavljaju normalnu reakciju na abnormalne okolnosti i događanja koji nisu pod utjecajem njihove kontrole, a uključuju anksioznost, tjeskobu, osjećaj bespomoćnosti, negaciju i nevjericu, tugu, bezvoljnost, i na kraju ljutnju. Traumatske reakcije mogu biti prisutne na tjelesnom, kognitivnom, bihevioralnom i emocionalom planu, a njihovo ispoljavanje ovisi od više faktora, uključujući i stepen socijalne podrške. Proces postraumatskog stresa je dinamičan, prirodan i adaptivan proces tokom kojeg ljudi pokušavaju integrirati traumatsko iskustvo, osim ako nije prolongiran, blokiran i ako u značajnoj mjeri ne remeti funkcioniranje osobe.

U toku prirodnih katastrofa, ljudi ne samo da mogu izgubiti bliske osobe, nego i dom, imovinu, kućne ljubimce, uspomene, nadu, snove, pretpostavke o životu i smislu života uopće. Otuda je reakcija žalovanja za takvim gubicima normalan dio procesa oporavka, a sam proces postraumatskog stresa je dinamičan, prirodan i adaptivan proces tokom kojeg ljudi pokušavaju integrirati traumatsko iskustvo. Međutim, ukoliko ovaj proces traje duže, i ako je žalovanje intenzivirano a stepen socijalne podrške nizak, sve je veća emocionalna patnja i psihološke posljedice teže, što vremenom iziskuje istručnu

pomoć.
Dr. Delić se posebno osvrnula na djecu i mlade navodeći da su te skupine najvulnerabilnije te da zahtjevaju, imaju pravo i zaslužuju posebnu brigu, pažnju, ohrabrenje i podršku u novonastaloj situaciji. Reakcije koje se javljaju kod djece slične su reakciji žalovanja i specifične su za određenu dobnu skupinu: djeca i mladi, ovisno od uzrasta, različito percipiraju gubitak, smrt i žalovanje. Osim smrti bliske osobe, teško se nose sa gubitkom prijatelja i komšija, prekidom socijalne mreže, prekidom nastave, gubitkom doma i kućnih ljubimaca.

Zbog prirode odnosa roditelj-dijete posebno u toku krize i u post-kriznim situacijama, najvažnije je prvo stabilizirati traumatske reakcije roditelja i drugih odraslih osoba, jer djeca osjećaju i prepoznaju kad su odrasli oko njih tužni, zabrinuti, uplašeni i nesigurni, pa se i sama tako osjećaju. Veoma je važno biti od podrške i omogućiti djetetu da izrazi svoje misli i osjećanja u prikladnom miljeu. Psihosocijalna podrška, kreativne i druge radionice i igra s djecom pomažu normalizaciji stanja, a mogu biti od koristi i u prepoznavanju traumatskih reakcija, kao i detekciji stepena funkcionalnosti djeteta. Kroz razgovor i prezentacije predstavljeni su modeli za trenere/ice i volontere koji će imati ulogu pomagača i pomagačica na planiranim radionicama s djecom i mladima u područjima koje je zahvatila prirodna katastrofa: klizišta i poplave u BiH. Predstavljena je „brainstorming“ ili „oluja ideja“ kao jedna od tehnika kreativnog razmišljanja i rada s djecom, te crtanje,prepoznavanje i imenovanje

emocija, različite igre, kao i tehnike uspostavljanja prvog kontakta i odnosa povjerenja sa djecom i njihovim roditeljima.
Na treningu je istaknuto da volonteri i budući pomagači/ce mogu dati značajan doprinos u procjeni potreba stanovništva i detektiranju stanja koja zahtjevaju više nivoe intervencija i stručnu pomoć. U završnom dijelu predavanja, zaključeno je da se BiH još uvijek nalazi u teškom tranzicijskom periodu i da osobe pogođene različitim kriznim događajima trebaju kontinuiranu psihosocijalnu pomoć i podršku radi lakšeg prevladavanja traumatskih iskustava i potpunijeg oporavka, te da postoji velika potreba za osnivanjem Volonterskog centra za intervencije u krizi koji bi prevashodno imao funkciju organizacije i unapređenja edukacije i jačanja kapaciteta volontera, te uspostavljanje interventnih timova i efektivne koordinacije rada različitih organizacija i službi prije, u toku i nakon kriznog događaja.