Učesnici seminara su nakon izlaganja profesorica diskturali o tome kako feminističko subverzivno znanje i djelovanje može i treba propitivati epistemološke kanone u znanosti, ali i druge kanone u politici i ekonomiji koji su konstrukt i produkt manjine na pozicijama moći. Feminizam kao set ideja, pokret i teorija nije monolitan i ne pripada nikome, te ga ne treba vezati samo za jedan kontekst, jer su se feminizam i feminističke ideje razvijale i na Zapadu i na Istoku. Zaključeno je da je feminizam za sve ljude i da je važno da žene i muškarci kroz etos saradnje i uvažavanje zajedno pronalaze modele djelovanja, ali i da potiču ljude na promjene koje su nužne da bi se eliminirala diskriminacija i isključivanje žena, ali i drugih marginalnih grupa.

Strahovi od feminizma su neutemeljeni i dolaze uglavnom iz pamfletskih i seksističkih tekstova i poruka koji su indikator okoštalog institucionaliziranog patrijarhata resiztentnog na svaki pokušaj promjena u odnosima moći. Uz podsjetnik da Međunarodni dan žena treba obilježavati u znak sjećanja na dvije demonstracije radnika/ca u New Yorku sredinom 19.st. i početkom 20.st. i borbu žena za pravo glasa, mladima je upućena poruka da se politička i građanska prava ne trebaju shvaćati zdravo za gotovo. Svi su se složili da je feminizam i dalje kontroverzan fenomen i da postoji strah od feminizma zbog čega se mlade žene ne žele identificirati kao feministice i zbog čega i ženski pokret i BiH nije dovoljno uvezan i snažan da iznjedri značajnije rezultate u promicanju ravnopravnosti.