Učesnici i učesnice su se složili, na posljednjim Sokratovim kafeima u ovoj sezoni, da je nasilje u porastu. Diskusija se kretala u smjeru uzroka nasilničkog ponašanja. Barem kada je ovaj dijalog u pitanju, uzrok je detektiran u bračnim odnosima, ali i u odgojnim modelima koji su u BiH rašireni, a koji njeguju „kulturu šutnje“.

Mnogi sudionici/ce su ustvrdili/le da je nasilje poput verbalnog i psihičkog jako rašireno i u među generacijskom, ali i u kulturološkom miljeu kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, no i svijet. Duskisija je potom usmjerena prema ulozi medija u indoktrinaciji određenih sadržaja.

Učesnici i učesnice su istakli da se često u medijima muškarci, koji su prema nekim istraživanjima uglavnom nasilnici, humaniziraju, tj. u javnosti se obrazlaže njihov položaj kao položaj žrtve nad kojom je nasilje izvršeno da li u djetinjstvu ili u kasnijem iskustvu. Mnoge sudionice su tu istaknule kako žene koje su stvarne žrtve takvih odnosa bivaju okarakterizirane kao one koje su tražile da im se nasilje dogodi jer su „same krive“ i jer „nisu vidjele znakove pored puta“.

Nteresantan dio dijaloga bio je odgovoriti na pitanje koje bi bile norme sprječavanja nasilja posebno rodno uvjetovanog nasilja te su se svi složili da vrtići i škole trebaju imati aktivniju ulogu u osnaživanju slabijih glasova, ma koji to glasovi bili, i općenito u osnaživanju žena.