U okviru projekta UNIGEM  na Univerzitetu  „Džemal Bijedić“ u Mostaru održana je radionica na temu „Diskriminacija na osnovu rodne pripadnosti“ koja se odvijala u prostorijama Ekonomskog fakulteta. Učešće na radionici je uzelo 20 studenata/ica. Radionicu su održali studenti/ce:  Amina Kotlo, Kenan Pirija, Adnan Potur i Amer Halilović.

Na samom početku, kroz prezentaciju,  cilj je bio predstaviti datu temu te kroz interakciju sa studentima/cama uvidjeti nivo zainteresovanosti o datoj tematici. Nakon anketiranja, studenti/ce su istakli kako se nisu susretali sa oblicima diskriminacije, ali su zapazili komentare o ženama kao lošim vozačicama, da samo žene idu u kupovinu te da samo žene obavljaju kućne poslove. Odgovor koji se našao među studentima/cama je i bio diskriminacija roditelja prema djeci različitih spolova.

Studenti/ce su kroz anketiranje željeli otkriti  postoji li predrasuda među nastavnim predmetima u obrazovnim sistemima. Neki od njih su smatrali da nikako ne postoje, neki smatraju da je takva vrsta predrasude više zastupljena u srednjim školama za razliku od fakulteta, dok neki tvrde i da postoji. Smatraju i da pretežno postoje za muške osobe na vodećim pozicijama.

Također, studenti/ce ističu kako diskriminacija na osnovu rodne pripadnosti nije dovoljno vidljiva jer to ljudi pretežno skrivaju i u slučaju prijavljivanja pretežno se smatra da je nedovoljno informacija ili nedovoljno dokaza da bi se kaznili određeni postupci. Smatraju da ovakve vrste diskriminacije postoji više nego što je prikazana u javnosti i da se često takvi slučajevi guraju pod tepih.

Kao primjer navode da žene u BiH ponekad imaju manje plate i sporije napreduju u poslovnom svijetu. Smatraju i da žene često tokom svog života pate upravo zbog manje vidljivosti diskriminacije te smatraju kako treba da se radi na vidljivosti i rješavaju problema.

Kroz održavanje fokus grupe studenti su ispitali detaljnije ispitanike/ce. Neki od studenata/ica su se prisjetili svoga djetinjstva pa istakli kako su se susretali s mišljenjima, da su neke igrice samo za dječake, da je sestra uvijek ta koja mora ići u trgovinu i sl. U srednjoškolskom obrazovanju navode kako su svjedočili situaciji kada profesorica daje veći značaj mladićima nego djevojkama. Smatraju kako takav vid diskriminacije u obrazovanju nije previše zastupljen, ali i da se ne isključuje opcija da se može ponekad desiti takvo nešto.

Što se tiče pronalaska radnog mjesta žene često budu na intervjuima pitane neke od privatnih pitanja kao što su: koliko planirate imati djece, da li planirate rađati u skorije vrijeme te da li su udane ili ne. Kroz ovakvu vrstu pitanja se često i pravi selekcija gdje idu u „prilog“ žene koje nemaju slične privatne planove.

Ovakvim vidom radionice studenti/ce organizatori/ce su nadmašili vlastita očekivanja. Nakon što su  iznijeli neke od podataka kao i potakli učesnike/ce da kritički razmišljaju, studenti/ce su rado interaktivno učestvovali/ce.