U okviru UNIGEM projekta na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli 03.06.2024. godine održana je promocija knjige Feminizam i religija u 21 stoljeću: tehnologija, dijalog i širenje granica koju su uredile Gina Messina Dysert i Rosemary Radford Reuther. Promotori su bili prof.dr. Mirza Mahmutović, prof.dr. Selma Veseljevic Jerković i prof.dr. Zilka Spahić Šiljak uz moderaciju prof.dr. Nihade Džanić Delibegović.
Knjigu je predstavio profesor Mahmutović uz kratki osvrt na teme obrađene u 16 radova koji donose iskustva američkih kršćanki različitih denominacija kao i jevrejki i musimanki. Istaknuo je važnost društvenih medija u artikuliranju potreba žena koje svoj prostor nemaju u mainstream zajednicama i crkvama.
Prof.dr. Zilka Spahić Šiljak je govorila o tome na koji način društveni mediji utjelovljuju feminističke vrijednosti, kako eliminiraju hijerarhije, te koliko lična iskustva daju ženama priliku da se povezuju sa drugim ženama. Ako je u feminizmu riječ o društvenoj transformaciji rodnih odnosa i patrijarhata preko skupa progresivnih, emancipatorskih i osloboditeljskih ideologija, onda je virtuelni prostor alternativa za zatvorene hijerarhijske zajednice. Naglasila je koliko je važna feministička pedagogija kao skup strategija i praksi koje kritički propituju sadržaj, načine i procese produkcije i posredovanja znanja. Feministička dimenzija društvenih medija se ogleda u tome da su u virtuelnom svijetu odvijaju višestruki revolucije ali i evolucije koje omogućavaju ženama, manjinama i svima koji su isključeni da kreiraju svoje prostre kreiranja znanja, razmjene iskustava i osnaživanja.
Profesorica Selma Veseljević Jerković je govorila o tome da žene i muškarci skoro podjednako koriste internet ali da žene provode više vremena u online prostoru, te se posebno osvrnula na poglavlje o povezivanju žena preko istraživanja porodičnog naslijeđa sa pretkinjama i zajednicom. To je jedna vrsta duhovnog putovanje sa etičkim dimenzijama. Nakon toga je elaborirala pitanje gaminga koji omogućava višetruka utjelovljena, bez rodnosti i drugih identiteta poput igre Oblivion. Tu nema granica, jer sudionici i sudionice mogu praviti svoje modove, avatare i drugo. To je međuprostor sa prilično fluidnim identitetima. Pošto takve igre nisu hipermaskuline i hiperseksualizirane onda je to za žene potencijal za subverzivno djelovanje.
