Prisjećajući se ikone feminizma, novinarke i aktivistice Glorije Steinem koja je rekla: „Zajedno smo jače. Jedna žena može učiniti mnogo, ali zajedno možemo promijeniti svijet,“ imala sam priliku u jednom lijepom gradu Bosne i Hercegovine, u Gračanici gledati kako žene mijenjaju svijet na bolje za sebe i druge.

Foto: Zilka Spahić Šiljak

Uoči Međunarodnog dana žena na poziv Neformalne lobi grupe žena 07.03.2025 Medina Mujić i ja smo održane promociju knjige Cijena nečiste krvi: kulturni i ekonomski aspekti menstruacije u Bosni i Hercegovini koju smo napisale Jasna Kovačević i ja na temelju istraživanja o menstrualnom siromaštvu. Razgovor je moderirala odlična novinarka i aktivistica ove grupe Elma Mujkić. Bila je to prilika obnoviti kontakte, graditi nove i svjedočiti snazi žena koje svojim umijećem, mudrošću i ustrajnošću pokazuju kako se može graditi zajednica i zašto je važno djelovati zajedno.

Gračanica je inače poznata po vrijednim ljudima i poduzetničkom duhu, ali i po izvanrednom kulturno-historijskom blagu keranja koje su sačuvale žene. Zahvaljujući Udruženju “Gračaničko keranje” žene su uspjele da umjetnost keranja zaštite u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH 2010. godine. Ne mogu a da na spomenem Azeminu Ahmedbegović koja je sa brojnim ženama ovog udruženja uspjela plasirati gračaničko keranje kao brend prepoznatljiv u svijetu. To je posebno došlo do izražaja kada su kreirale sada već dobro poznati simbol Srebrenički cvijet i o tome bi trebalo napisati knjigu a ne kratku kolumnu.

Ove žene svijetu nude keranu čipku, vezene jastuke, zavjese, i druge umjetničke radove koji, s jedne strane zrcale umješnost ženskog stvaralaštva a s druge strane predstavljaju snagu ženskih grupa koje zajedno tkaju mreže suradnje i otpora nasilju i patrijarhatu.

Čast mi je bila pobliže upoznati aktivistice iz Gračanice koje okupljaju preko deset ženskih organizacija u Neformalnu lobi grupu čiji je cilj raditi na boljitku zajednice kroz prevenciju nasilja nad ženama i drugih oblika diskriminacije i isključenja. Deset liderica koje vode udruženja u svojim zajednicama a bave se proizvodnjom hrane, rukotvorina, odjeće i drugih proizvoda koordinira Larisa Šuša. One djeluju u sinergiji kao jedan glas u adresiranju problema i izazova u svojoj zajednici. Koordinatorica istupa u javnosti kao štit i brana za žene u svojoj zajednici i to je jedan od načina da bude amortizer u napadima koje trpe jer kada se upire u poluge moći i patrijarhata otpori znaju biti žestoki pa je potrebno umješnosti i mudrosti u strategijama djelovanja. Od ovih žena se može učiti kako razvijati različite strategije djelovanja.

Ove žene su prave umjetnice na pozornici života. Kao poduzetnice, poljoprivrednice, pravnice, političarke, dizajnerice odvajaju dio svoga vremena i resursa da pomognu drugima. Pomažući drugima, pomažu najviše sebi, kako je to jedna od njih objasnila, jer život bez svrhe nema smisla, a svrha života za njih uvijek uključuje druge kojima je potrebna pomoć, lijepa riječ i osjećaj da nisu same.

Gledajući kerane ukrase na zidovima Bosanske kuće u Gračanici i tanahne niti konca koje je mala igla uplitala u izvanredne oblike mreža sa cvjetnim i drugom motivima, shvatila sam da ove žene keraju ne samo izvanrednu čipku, već najljepše ukrase zajedništva i ženske solidarnosti. Dok sam posmatrala kerane ukrase osjetila sam nešto više od puke estetike. Vidjela sam povezanost, zajedništvo i istrajnost. Ove žene ne samo da čuvaju naslijeđe svojih majki i nana, već ga oblikuju i prilagođavaju potrebama današnjeg vremena.

Zašto ovo ističem? Prije svega, zbog toga što istraživanja (Rodni barometar BiH 2024) pokazuju da se zbog manjka solidarnosti među ženama sporo mijenjaju ustaljene kulturološke prakse i rodne uloge koje su i dalje omeđene patrijarhalnim strukturama moći. U knjizi Subverzivni bod: Vezenje i stvaranje ženstvenosti (The Subversive Stitch: Embroidery and the Making of the Feminine), Rozika Parker tvrdi da, iako je „vezenje bilo sredstvo obrazovanja žena da postanu ženstvene… ono je također pružilo oruđe otpora ograničenjima ženstvenosti.“ Ručni rad, poput vezenja i keranja mogu se posmatrati kao dvostruka igla koja je kroz povijest korištena kako za učvršćivanje ideja ženstvenosti i domaćinstva, tako i za njihovo osporavanje. Na prvi pogled, vezenje, keranje i tkanje mogu izgledati kao tradicionalni ženski poslovi koji su žene zatvarali unutar doma. No, kroz povijest žene su upravo tim zanatima gradile svoju autonomiju, povezivale se, razmjenjivale znanja i pomagale jedna drugoj.

Gračaničke žene svojim keranjem, vezom, tkanjem i drugim izvanrednim rukotvorinama pokazuju svoju ženstvenost i kreativnost, ali isto tako osporavaju patrijarhat, ugnjetavanje, izrabljivanje i marginalizaciju žena. One keraju i tkaju čvrste veze solidarnosti. Kao što mala igla provlači tanke niti konca u cjelinu koja ne samo da je estetski privlačna i vrijedna, već je i otporna i čvrsta tako i ove žene tkaju mreže podrške i solidarnosti. Shvatile su davno da samo zajedno mogu praviti promjene i prave ih za sebe i za generacije mladih žena koja dolaze iza njih. Keranje u Gračanici nije samo zanat, već i tiha revolucija, akt otpora i simbol zajedništva.

I upravo u tome leži njihova snaga. One ne čekaju da neko drugi riješava probleme zajednice; one uzimaju iglu u ruke, keraju vlastitu sudbinu i pletu veze koje su jače od bilo kojih društvenih ograničenja. Ono što one rade nije samo zanat – to je umjetnost borbe, solidarnosti i emancipacije. Baš kao što konac u rukama žene može postati prekrasan uzorak, tako i ženska povezanost može oblikovati pravednije i sigurnije društvo. Žene Gračanice nisu samo čuvarice prošlosti; one su graditeljice sadašnjosti i budućnosti. Njihova umješnost nije samo estetska; ona je politička, društvena i emancipatorska. Upravo onako kako je to feministica bell hooks objasnila: „U patrijarhatu, ženska kreativnost se često ograničava unutar kuće, ali ono što nastane u tim prostorima može postati oruđe borbe i slobode.“

Svaka nit kerane čipke ili veza predstavlja vješte ruke jedne žene koje spojene u cjelinu mogu izgraditi bolju i pravedniji svijet. Povezane niti konca simbol su ženskog prijateljstva jer kako italijanska spisateljica  Elene Ferrante kaže: „Pravo žensko prijateljstvo je poput mreže, može te podržati, uhvatiti kada padaš i omogućiti ti da rasteš.“ Ove žene pokazuju da su mreže solidarnosti snažne, da se mogu osloniti jedna na drugu, da jedan telefonski poziv može riješiti probleme za koje trebaju dani administrativnih birokratskih procesa u institucijama. Ako padnu, a padaju jer ih život lomi i iznenađuje kao i sve druge, tu su da svojom mrežom solidarnosti uhvate jedna drugu, pruže ruku podrške, lijepu riječ, sklonište, kontakte ali finansijsku pomoć.

Završavam ovu kolumnu riječima antropologinje Margaret Mead čiju izjavu vjerovatno mnogi znaju: „Nikada ne sumnjajte da mala grupa promišljenih, posvećenih građana i građanki može promijeniti svijet. Zapravo, to je jedini način na koji je svijet ikada bio promijenjen.“
Ova mala grupa žena je pokazatelj da promjena uvijek kreće od nas i da samo ako zajedno radimo, možemo nešto napraviti, da samo zajedno naši glasovi mogu biti dovoljno snažni da utišaju i razgrade patrijarhat i nasilje u kojem stradaju žene, djeca ali i muškarci. Patrijarhat, kako god se naizgled činilo čudnim, nije dobar ni za muškarce. Žene i muškarci trebaju biti partneri i partnerice u areni života, jer samo tako zajedno mogu graditi sretnije obitelji i društva.

Sretan nam 08. mart 2025. godine, Međunarodni dan žena, dan borbe i zahtijevanja pravde i pravičnosti.

Izvor: tacno.net