Zašto je “svako putovanje bolje od zadržavanja u gostionici”? Odgovor leži u potrebi za što aktivnijim i vidljivijim feminističkim angažmanom u cilju suzbijanja antirodnih pokreta, složili su se panelisti i panelistkinje na završetku prvog dana konferencije Rod i mir na Balkanu: trasiranje puta naprijed.
Prvi dan konferencije obilježile su dinamične rasprave o savremenim izazovima rodne ravnopravnosti, militarizacije društva i feminističkog otpora. Konferenciju su otvorile prof. dr. Zilka Spahić Šiljak, voditeljica TPO Fondacije, i Edita Miftari, predstavnica UN Women, koje su se učesnicima i učesnicama obratile uvodnim izlaganjem i pozdravnim govorom. Uslijedila su dva panela i jedno uvodno izlaganje, tokom kojih su analizirani (dis)kontinuiteti patrijarhalnog nasilja, antirodni narativi i politike, kao i uloga feminističkih pokreta u izgradnji mira.
Zaključak prvog dana konferencije ističe hitnu potrebu za jačim i vidljivijim feminističkim angažmanom, s obzirom na to da dominantni antirodni pokreti u savremenom globalnom kontekstu nameću retradicionalizaciju i dovode u pitanje davno izborena prava.
Militantni patrijarhat i feministička odgovornost za mir
Profesor Nerzuk Ćurak, kao keynote speaker govorio je na temu Uspon militantnog patrijarhata i feministička odgovornost za mir gdje je postavio okvir za promišljanje kako globalni trendovi militarizacije utiču na civilno društvo i rodnu ravnopravnost. Ćurak je istakao da će nasilje uvijek biti agenda militantnog patrijarhata, dok će koncept ljudskih prava i zaštite vulnerabilnih skupina u budućnosti promijeniti predznak – jer će upravo akteri militarističkih ideologija postati protagonisti civilnog sektora.
Prvi panel – (Dis)kontinuiteti patrijarhalnog nasilja okupio je istaknute teoretičarke i aktivistkinje koje su analizirale oblike i trajanje patrijarhalnog nasilja u savremenom društvu, s posebnim fokusom na rat, femicid i feminističke antiratne politike.
- Biljana Kašić govorila je o feminističkoj izgradnji mira između nade i strepnje, naglašavajući da etika nenasilja ne može biti odvojena od borbe za društvenu pravdu. Ključno pitanje koje je postavila bilo je: Kako je moguće opravdavati i normalizirati rat, genocid i razaranje?
- Jasmina Husanović analizirala je feminicid kao politički alat kontrole, ističući kako kapitalistička logika profita podčinjava život i kreira “necropolitički maskulinitet” u kojem se nasilni mačizam glorifikuje kao državna strategija.
- Renata Jambrešić i Vesna Janković osvrnule su se na feministički otpor tokom ratnih devedesetih, ukazujući na discipliniranje civilnog društva i manjak feminističke transnacionalne solidarnosti u aktuelnim globalnim konfliktima.
Diskusija je donijela dileme: Kako feministkinje mogu zastupati mir, a istovremeno priznati pravo žena na samoodbranu? Kako izbjeći militarizaciju ženskog tijela i feminističke borbe?
Drugi panel – Antirodni diskursi i politike fokusirao se na savremene antirodne politike, utjecaju aktuelnih globalnih politika koje vode ka retradicionalizaciji društva.
- Rebeka Anić analizirala je kako desničarske populističke stranke koriste manipulativni diskurs “zdravog razuma” za stvaranje moralne panike i legitimizaciju patrijarhalnog otpora. Referirajući se na teoriju Juana Marka Vaggionea, Anić je istakla da je “zdrav razum” ključni alat antirodnih pokreta koji kroz obrnute psihološke mehanizme zamjenjuju uloge počinitelja i žrtve, proizvodeći strah i manipulaciju.
Feminizam između kontinuiteta i promjene – trasiranje puta ka budućnosti
Zaključna debata prvog dana konferencije otvorila je pitanje kako feministički pokreti mogu trasirati put ka budućnosti. Neke od ključnih poruka uključuju:
- Obnova transnacionalne feminističke solidarnosti – Slabljenje međunarodnih feminističkih mreža ostavlja feministkinje izolovane u nacionalnim okvirima. Digitalne platforme nude mogućnost povezivanja pokreta i izgradnje globalne podrške.
- Feministička etika u doba militarizacije – Mir ne može biti pasivan koncept, već aktivan otpor nasilju, uz prepoznavanje potrebe za samoodbranom.
- Suočavanje s patrijarhalnom kontrarevolucijom – Antirodni pokreti nisu izolovani fenomen, već globalna strategija desničarskih ideologija koje napadaju rodnu ravnopravnost i ljudska prava.
Kroz rasprave i analize prvog dana konferencije, potvrđeno je da feministička borba ne smije biti samo reakcija na nasilje, već mora aktivno stvarati prostore slobode, solidarnosti i društvene transformacije. Jer, kako naslov ovog teksta sugeriše – svako putovanje, pa i ono feminističko, bolje je od zadržavanja u gostionici patrijarhalnog poretka.























































Foto: TPO Fondacija/V. Čerimagić